Naći model koji odgovara našim

Užički primeri decentralizacije, ali i besmislenosti centralizacije… Koliko proces decentralizacije konkretno može da utiče na kvalitet života u lokalnoj sredini? Odgovor na ovo pitanje može se dobiti postavljanjem suprotnog pitanja: koliko proces centralizacije smanjuje mogućnosti razvoja pojedinih delova Srbije. Užički primeri daju odgovore na oba pitanja

 

Kada su iz Užica pre pet godina „otišli“ Telekom, PTT, Elektrodistribucija, Jugopetrol, „Vuča vozova“…gradajani su imali mučan utisak da tek tada upadamo u pravo provincijsko blato i da će Zlatiborski okrug zaobići pare NIP-a i razvojnih  fondova, a da će  malo preostale „žive“ privrede brzo  „pući“.  Taj slućeni proces je i krenuo, a onda se  vlast u Užicu iz petnih žila  trudila da se u ovom gradu aktivira  bilo koja republička institucija.  Krajem oktobra prošle godine premijer Srbije Mirko Cvetković svečano je otvorio Carinarnicu Užice, uz reči „da se otvaranje ove carinarnice poklapa sa principima Vlade Srbije o decentralizaciji, da će sada biti rasterećena carinarnica u Kraljevu,  i da će privreda ovog regiona uz manje troškove i napore realizivati svoje potrebe. – Ne zaboravimo da se 60 odsto poslova u Carinarnici Kraljevo odnosilo na privredu i poslove  gradjana Užica i Zlatiborskog okruga, i to je najvažniji argument Vlade Srbije da podrži inicijativu grada Užica za otvaranjem  Carinarnice – rekao je tada premijer Cvetković.

 

Danas godinu i po dana po otvaranju  Carinarnice Užice, Milovan Petrović, zamenik   gradonačelnika Užica, zadužen za privredna pitanja, konstatuje da je  otvaranje Carinarnice Užice odličan potez Vlade Srbije u procesu decentralizacije.

 

– Ovo je jedan od  primera kako da se uvoz-izvoz robe približi korisnicima.  Postignuta je veća  kontrola graničnih prelaza prema Bosni i Crnoj Gori. Oni su  modernizovani, posebno u Mokorj Gori i Gostunu, ubrzan je i povećan promet robe, zaposleni su novi ljudi, a tokom naredne godine u Užicu treba da bude završena nova zgrada  Carinarnice, vredna 100 miliona dinara. Biće otvorena i nova radna mesta – navodi Petrović.

 

Slobodna zona – početak suštinske decentralizacije

 

Prošlog oktobra u Sevojnu je počela sa radom Slobodna zona Užice, koja se nalazi   na prostoru izmedju  dve fabrike: Valajonice  bakra i Valjaonice aluminijuma- IMPOL SEVAL. Početak rada  Zone ozvaničio je državni sekretar Ministarstva trgovine i usluga, Dragan Jaraković. – Otvaranje slobodne bescarinske zone u Sevojnu znači početak  suštinske decentralizacije i očekujemo da se na njenom prostoru koncentrišu kompanije koje su kao veliki izvoznici prisutni u zapadnoj Evropi i znaju šta je utakmica.

 

Slobodna zona Užice u prvoj fazi zauzima  50 hektara uključujući i terminal od devet hektara, a druga faza biće proširenje na još 100 hektara. Cilj formiranja Slobodne zone jeste da se, kroz olakšice u poslovanju i povlašćen poreski režim, poveća privredni razvoj. Gradonačelnik Užica Jovan Marković kaže, važno je da što više preduzeća „udje“ u Slobodnu zonu, da se širi slobodna zona trgovine, kako bi užički kraj bio prepoznatljiv, i interesantan za ulaganja. Direktor Valjaonice bakra, jednog od osnivača Slobdne zone, Dragan Subotić navodi da je „Vlada Srbije otvaranjem sevojničke bescarinske zone prepoznala pravo mesto za decentralizaciju, rast i razvoj privrede, a samim tim i za bolji standard gradjana“.

 

Nacionalne institucije približiti gradjanima

 

Užički primer decentralizacije je i rad regionalnih instutucija  koje kvalitetno povezuju lokal i republičke institucije, posebno kada su investicioni fondovi u pitanju, kažu u Regionalnoj razvojnoj agenciji „Zlatibor“ u Užicu koja je počela sa radom još 2002. godine kao Regionalni centar  za razvoj malih i srednjih preduzeća. Vlada Srbije i svih deset opština Zlatiborskog okruga  su osnivači   Agencije, i ona je važna veza za saradnju sa partnerima na regionalnom, nacionalnom i medjunarodnom  nivou.

 

Tokom prošle godine  užička Razvojna agencija bila je deo programa podrške razvoju konkurentnosti malih i srednjih preduzeća i preduzetnika koji sprovodi Nacionalna razvojna agencija. Razvojna agencija  „Zlatibor“ realizovala je i projekat inovacionog centra za poljoprivredu u Arilju, a u opštinama  Priboj, Prijepolje i Kosjerić osnovala je svoje centre za podršku i razvoj sektora malih i srednjih preduzeća. Nedavno je Agencija objavila rezultate prvog sveobuhvatnog istraživanja u oblasti turizma za regiju Zapadne Srbije, sa ciljem da se turističkim organizacijama i marketinškim agencijama ukaže na to šta je do sada dobro uradjeno, a šta treba promeniti. Danas osam godina od otvaranja, Regioanlana razvojna agencija „Zlatibor“ u Užicu, uz Regionalnu privrednu komoru Užice,  uprkos ekonomskoj krizi, uspešno ispunjava svoju „misiju“- razvoj novih i postojećih malih i srednjih preduzeća i preduzetništva u ovom delu Srbije.

 

Da li se ozbiljno misli i radi na decentralizaciji ili je populizam na delu, pokazaće vreme, kao i da li je premeštanje Nacionalne agencije za osiguranje i finansiranje izvoza samo politički marketing. Otvaranje ove agencije u Užicu je pokušaj države da se ona približi korisnicima na onom mestu gde ih je najviše. Od deset najvećih srpskih izvoznika, tri su su u Užicu, podseća  zamenik gradonačelnika Užica, Milovan Petrović.

 

– Valjaonica bakra Sevojno, IMPOL-SEVEL i „Prvi partizan –namenska proizvodnja“ su preduzeća koja preko 90 odsto  proizvodnje izvoze, a koliko će izmeštanje Agencije za osiguranje i finansiranje izvoza u Užice povećati izvoz ove regije i cele Srbije, videćemo. Suštinska decentralizacija će se dogoditi kada bude decentralizovan republički budžet, kada Užice ne bude moralo da pita resorna ministarstva kako da potroši svoje pare, kada samostalno, shodno potrebama gradjana može da  realizuje investicije. Još smo daleko od toga, uprkos stalnoj priči o decentralizaciji – zaključuje Milovan Petrović.

 

A suština procesa je bolji kvalitet života gradjana u lokalnoj sredini. Logično pitanje je onda koliko sami gradjani znaju  šta je tačno proces decentralizacije, šta gube u centralizovanom  sistemu i ko daje konkretne odgovore, bez primesa politčkog marketinga?

 

Nekoliko primera besmislenosti centralizacije

 

Pitanjem (de)centralizacije u užičkom  kraju kroz delatnosti svojih sindikalnih organizacija već duže vreme bavi se i Veće samostalnog sindikata Zlatiborskog okruga, Petrašin Drulović, predsednik, navodi primere besmislenosti centralizacije.

 

– Često se od politčara čuje da će se izvršiti proces decentralizacije Srbije. To ja razumem kao podatak da se sredstva koja su odlazila u Beograd vraćaju lokalu i da ćemo mi biti gazde. Ništa tu nije jasno, jer u ovom trenutku mi smo suočeni sa jednom strahovitom centralizacijom. Užice je bilo centar za deset opština Zlatiborskog okruga i sa regionalnim sedištem niza republičkih preduzeća. Odredjena sredstva  preko tih preduzeća slivala su se u Užice, ali poslednjih godina odlaskom ovih preduzeća, odlazila su i sredstva u Kraljevo, Kragujevac, Beograd… zavisno od toga gde se odselilo užičko sedište  republičkog preduzeća. Medju poslednjima iz Užica je otišao i NIS, a direktna posledica bila je otpuštanje radnika. Postoji tu i niz drugih, praktičnih problema: ranije, kada su popravljani kvarovi na telefonskim instalacijama, raspisivan je konkurs i angažovani radnici iz omladinske zadruge u Užicu koja uzme proviziju. Sada to radi  beogradska omladinska zadruga, i ne angažuje više radnu snagu sa ovog područja.. Zbog  centralizivanog sistema, stvari idu i do bizarnih slučajeva – na autu užičke Nacionalne službe za zapošljavanje propadne lamela i, umesto da je popravi servis iz Užica, taj auto se šlepa u Beograd. Kada je nabavka inventarskog materijala u pitanju, auto užičkog Telekoma ide za Kraljevo, i često više iznose putni troškovi, nego vrednost dopremljene robe – objašnjava Drulović.

 

Poznati su  i drugi  primeri: za poslednje tri godine Nacionalna služba zapošljavanja u Užicu se prepolovila, jedan deo je nadležan za šest opština Zlatiborskog okruga, a drugi za opštine Priboj, Prijepolje, Nova Varoš i Sjenica. To se desilo i sa policijskom upravom Užice, pa praktično na ovom području postoje dva subregiona. Posledica ovakve centralizcije u Srbiji jeste strahovit odliv kadrova. U poslednjih deset godina, nakon završenih studija u Beogradu, u Užice  se vratilo 2,5 odsto diplomiranih studenata, upozorava Drulović.

 

Šta gradjani misle o  decentralizaciji

 

Užički centar za ljudska prava i demokartiju je član Nacionalne koalicije za decentralizaciju, a kao Regionalni centar za decentralizaciju, pokriva sve opštine Zlatiborskog okruga. Izvršni direktor ove nevladine organizacije, Dragoljub Pop Mitić, kaže da je u prethodne dve godine ovaj centar realizovao niz akcija i istraživanja u saradnji sa organizacijama iz Niša, Beograda i iz Evropske  unije, sa ciljem da se sazna šta gradjani misle o decentralizaciji i na koje teškoće nailaze u ovom  procesu.

 

– Rezultati istraživanja nam govore da gradjani malo znaju o decentralizaciji, a često su odgovarali da u tom procesu njih niko ništa ne pita. Smatraju da prave decentralizacije ne može biti dok se ne demokratizuju institucije u Srbiji i dok o svemu odlučuju političke stranke, a ne pojedinci. U ovom istraživanju gradjani ističu još jedan problem – neravnomeran razvoj države, kao i to da u proces decentralizacije sve sredine ne ulaze sa jednakim osnovama: nije isto živeti na Novom Beogradu i u  Priboju, Prijepolju, ili Novoj Varoši.

 

Pop Mitić smatra da nam je decentralizacija neophodna i da je potrebno spustiti nivoe vlasti i izvršiti upravnu, ali i fiskalnu decentralizaciju. – Sa druge strane, potpuno smo sveni toga da decentralizacija neće doneti toliku korist siromašnim opštinama, jer odjednom će te lokalne samouprave preuzeti na sebe veliki broj obaveza koje u tim početnim fazama neće moći da realizuju. Hitna je fiskalna decentralizacija, mislim da bi trebalo što više sredstava prebaciti mesnim zajednicama, pa sa tog nivoa krenuti u ceo proces decentralizacije – navodi Pop Miitć. On ističe da je Regionalni centar za decentralizaciju, istražujući stavove gradjana, zaključio da ljudi i institicije koji se na nivou Srbije bave ovim procesom, moraju videti kako je to rešeno u Evropskoj uniji.

 

– Postoje visokocentralizovane zemlje, ali i decentralizaivane na različite načine. Potrebno je naći model koji odgovara našim uslovima, ali da taj model ne bude povod za nova deljenja i sukobe, posebno na političkom nivou. Ideja o statističkoj regionalizaicji – podeli Srbije na sedam, pa pet, pa opet na sedam regiona, u Užicu je, kao što znamo izazvala velike političke reakcije – dodao je Pop Mitić.