Kad apatija zavlada…

"Ranije
je postojao osećaj za promenama, a sada je uglavnom apatija među mladima",
kaže Daniel Koril, bivši somborski funkcioner

Glumci lokalnog pozorišta u
maloj varošici lepo izvode sve predstave, izmamljuju aplauze, dobijaju nagrade
i priznanja, ali, gle čuda, omaleni teatar uskoro ostaje bez većeg dela
publike! Razlog – publika se vremenom zasitila gledajući iste likove. Ovako se
metaforički mogu opisati zbivanja na somborskoj političkoj sceni poslednjih
godina.

Nove ideje, drugačije
promišljanje vrednosti, prihvatanje višeg stepena tolerancije, sve to bi
trebalo da bude glavni doprinos mladih društvu u celini. Nažalost, evidentno je
da mali broj mladih participira u političkom životu grada. I lokalna politička
pozornica uželela se mladih lavova.

Mladi se, priča nam Bojan
Marković, potpredsednik Gradskog odbora Omladine Demokratske stranke Srbije u
Somboru, bave politikom najčešće zbog želje da promene celokupnu situaciju u
društvu. On smatra da na političkoj sceni Srbije mladi nisu zastupljeni u
dovoljnoj meri, a u stranci gde je politički aktivan, najčešće se angažuju
privučeni ideologijom koju ta stranka zastupa.

– Program koji mladi u DSS
propagiraju odnosi se upravo na to da se mladi uključuju u politiku, ali ne kao
dekor, već kao glavni akteri političkih dešavanja. Mišljenja sam da se
politika, bar u stranci u kojoj sam, ne koristi kao sredstvo da bi se ostvarili
lični ciljevi i ambicije. Statut stranke meni kao omladincu daje najveće okvire
ne samo za moje političko delovanje, već i za najšire obrazovanje i borbu za
moderniju Srbiju. Boriću se za što veću prisutnost mladih na političkoj sceni
jer DSS ceni mlade ljude i teži da razvija političku svest o njima – kaže
Marković.

Mladi izgubili želju za
promenama

Tribina o aktivizmu mladih u Somboru

Posle lokalnih izbora 2000.
godine Daniel Koril, portparol Lige socijaldemokrata Vojvodine u Somboru, bio
je "bačen u vatru" tada još kao neafirmisani mladi političar. Izabran
je za potpredsednika lokalnog parlamenta i na toj funkciji zadržao se pune četiri
godine.

– Mi smo te godine imali
dvadeset pet mladih ljudi širom Vojvodine na mestima odlučivanja, što je tada
predstavljalo stranku sa najviše mladih. Danas je situacija nešto drugačija.
Tada je postojao osećaj za promenama, a sada je uglavnom apatija među mladima
što se tiče politike – reči su Korila.

Želja za promenama bila je
njegov jedini motiv ulaska u politiku. Politikanstvo i međustranačka
prepucavanja, objašnjava Daniel, najčešći su razlozi zbog kojih mladi ne žele
da se uključe u rad stranaka i svoj angažman radije vide u nevladinom sektoru.

– I kada dođu u situaciju da
učestvuju u kreiranju lokalne politike, mladi ljudi u većini slučajeva nailaze
na nerazumevanje starijih kolega koji često nisu spremni na korenite promene.
Kada smo, na primer, pokušali da vikendom ne ograničavamo rad kafića i disko
klubova, jer smo smatrali da je bolje da se mladi nalaze u lokalima nego na
ulici, nismo naišli na dobar prijem – priča nam Daniel Koril svoja iskustva.

Šansa
za isticanje kvaliteta

Aleksandar Marković,
predsednik Demokratske omladine Sombora, kaže da ta organizacija okuplja više
stotina mladih i kreativnih ljudi koji imaju želju da učestvuju u društvenim
tokovima i da utiču na njihovo menjanje.

– Jako je važno da mladi ljudi
učestvuju u političkim procesima, jer oni najbolje znaju koje su njihove
potrebe i kako ih najefikasnije ispuniti. Demokratska omladina radi na
stvaranju pozitivne atmosfere u kojoj će mladi bavljenje politikom videti kao
šansu za isticanje svojih kvaliteta, a ne kao sredstvo za postizanje nekih
pojedinačnih, ličnih interesa bez realnog utemeljenja – iznosi svoje mišljenje
Marković.

Vladimir Radulović, omladinac
LDP-a, ističe da je njegovo iskustvo u politici prilično skromno, jer je član
stranke svega par meseci. Politiku je, kaže, pratio otkako je, ubacujući svoj
prvi glasački listić, pomislio da njegov glas nešto znači i da pojedinac može
na nešto da utiče.

– Sada imam 22 godine, glasao
sam na sve i jednim izborima od punoletstva (a nije ih falilo!), i još me drži
neki entuzijazam. Zakucao sam na vrata Opštinskog odbora jer prosto nisam više
mogao da sedim kući i čekam – opisuje nam svoj ulazak u politiku Radulović.

Politika – nečasno sredstvo da
pomogneš sebi

Politika za njega nije bauk,
već novo iskustvo koje može da posluži za izvesna usavršavanja. Međutim, mlade
politika mnogo ne zanima jer se, naglašava, zgadila ljudima, a "obični"
ljudi su to prihvatili, pomirili se sa situacijom i gledaju da u tim
okolnostima u svojim sitnim životima prođu što bolje i bezbolnije.

– Kad tražiš posao stariji ti
savetuju da se učlaniš u stranku. Ako si već u stranci, kao što je sa mnom
slučaj, odobravajući klimaju glavom, u fazonu "treba mladi da se bave
politikom, da se osiguraju". Muka mi je koliko puta su mi upućivali takve
rečenice. Kad dobiješ posao, iskusniji radnici te obučavaju kako da se što više
okoristiš sa strane. Korupcija je ovde način života, to je problem. Politika se
mladima predstavlja kao nečasno sredstvo da pomogneš sebi u životu – glasno
razmišlja Radulović.

Lokal-patriotizam
u Somboru odavno nije u modi. Trend odlaska mladih iz Sombora postoji već duži
niz godina. Ma koliko se stariji trudili da ih razuvere, kod mladih preovladava
uvreženo mišljenje da je bolje otići u perspektivnije centre kao što su Novi
Sad ili Beograd, nego ostati u gradu u kojem se, kako imaju običaj da kažu,
ništa ne dešava.