Živimo u muškom svetu


Kolika je krivica muškaraca zbog stanja koje
imamo, tolika je i krivica žena koje ne pokušavaju da dođu do viših pozicija, čak
i onda kada su svesne da poseduju znatno više znanja i sposobnosti od muškarca
koji je na čelnoj poziciji

Bilo je, nije da nije bilo, žena koje su se
kandidovale na izborima ali u Čačku nikada nije bivalo da žena bude gradonačelnik/ca,
poslanik/ca, načelnik/ca okruga ili nešto slično. Naše sugrađanke su dosezale
do direktorskih mesta republičkih ili lokalnih javnih preduzeća, ustanova i škola,
a u lokalnoj hijerarhiji političkih nameštenja, u skorije vreme, na visokom položaju
potpredsednika/ce opštine pre par godina bila je dr Gordana Cerović. Stariji Čačani
pamte da je u svoje vreme i bez lokalne političke funkcije, veliki politički
uticaj imala drugarica Milka Minić.

 

Mirjana MilenkovicTrenutno, čačanskom kulturom iz direktorskih
fotelja gradskih ustanova upravljaju žene. Na čelu Gradske Biblioteke je Danica
Otašević, Narodnog Muzeja – Delfina Rajić, u Umetničkoj galeriji Nadežda
Petrović direktor/ka je Milica Petronijević, a u Arhivu je ovih dana dosadašnju
direktora/ku Zoricu Matijević, zamenila novopostavljena direktor/ka Lela
Pavlović. Jedini muškarac na mestu direktora u čačanskim ustanovama kulture je
Dragojlo Jerotijević, u Domu kulture.

 

Na čelu Apotekarske ustanove Čačak je takođe žena,
kao i na čelu ustanove Radost kojoj pripadaju svi čačanski vrtići. Filijalom
republičkog PIO fonda u Čačku upravlja Krinka Lukić, a ogrankom Uprave za
trezor Milenija Marković. Direktorka Filijale Nacionalne službe za zapošljavanje
je Biljana Jovanić, a Zavoda za zaštitu zdravlja dr Svetlana Kalinić.

 

Da je pripadnost određenoj političkoj stranci ponekad
opredeljujući kriterijum za dostizanje visokog položaja dokazuju i primeri
direktorke čačanske Opštinske stambene agencije Brankice Jelić (Nova Srbija),
načelnice Školske uprave Dragice Simović (DSS) i novoimenovane vd direktora u gradskom
komunalnom preduzeću „Gradsko zelenilo“, Verice Stanić (SRS). Kao posebno
karakterističan primer političke podobnosti i novosrbijanskog kadrovanja u Čačku
je višegodišnje vd direktorovanje Svetlane Kojanović na TV Čačak, gde je
istovremeno i višegodišnji vd glavni i odgovorni urednik.

 

Tema ovog serijala tekstova – žene na lokalnim
političkim scenama, bio je povod za razgovor sa našom mladom sugrađankom
Mirjanom Milenković. Ona je odbornik Demokratske stranke u Skupštini grada Čačka.

 

* Kakav je položaj žene na lokalnoj političkoj
sceni i šta je bio tvoj motiv da se aktivno uključiš u politiku?

 

– Moj motiv da se politički aktiviram nema
veze sa tim što sam ja žena. Mislim da i muškarci i žene imaju iste ili slične
motive kada je politika, na svim nivoima, u pitanju. Moj konkretni motiv bio je
moje nezadovoljstvo dešavanjima u našem gradu i želja da pokušam da promenim
mnoge stvari koje mi smetaju. U politici DS sam pronašla najviše sličnosti sa
svojim političkim pogledima i shvatanjima i tako sam se angažovala u DS. Položaj
žene u političkom životu u našem gradu smatram katastrofalnim, onakvim kakav je
i u državi. Evo sama kadrovska naimenovanja na prvih petnaest gradskih funkcija
u Čačku, najbolje ilustruje ono o čemu govorim. Na tim čelnim pozicijama –
gradonačelnik, njegovi pomoćnici i zamenik, predsednik i zamenik gradske Skupštine
i članovi Gradskog veća, nema nijedne žene. To je nedopustivo, ali to je stav
vladajuće gradske koalicije (NS-DSS-SRS-SPS). Protiv ovakvih pojava i za svoje
mesto moraju da se bore najpre žene, ali i muškarci ih moraju podržati. Mi u DS
imamo Centar za edukaciju koji se bavi različitim vrstama obuke, pa tako i imamo
i program za osnaživanje učešća žena u politici, u kome učestvuju i žene i muškarci.
Ubeđena sam da je od ohrabrivanja žena da se uključe u politiku, još više
potrebno edukovati muškarce koliko je važno da prihvate žene kao partnere u vođenju
politike. Generalno, mislim, da nije problem u pojedincima nego u mentalitetu
srpskog društva.

 

* Da li su žene dovoljno zastupljene u političkim
strankama?

 

– Ne, svakako nisu. Vidite da danas na čelu
stranačkih ogranaka u Čačku nema žena. Bilo je u par pojedinačnih slučajeva, u
nekoliko ranijih godina, kada su predsednice opštinskih odbora u Čačku, recimo
PSS, LDP i SDP bile žene, ali je to kratko trajalo. Opšta slika je da žena može
da napreduje, u okviru stranačke strukture, do izvesne pozicije, ali nikada
nije na mestu koje je čelno u procesu odlučivanja. Tako je u strankama, a tako
je i u strukturi gradske vlasti. U suštini, živimo u muškom svetu, ali kolika
je krivica muškaraca zbog stanja koje imamo, tolika je i krivica žena koje ne
pokušavaju da dođu do viših pozicija čak i onda kada su svesne da poseduju
znatno više znanja i sposobnosti od muškarca koji je na čelnoj poziciji.

 

* Ako na rukovodna mesta u javnim preduzećima
i ustanovama gledamo kao na deo izvršne vlasti, kako ocenjujete tu političku
poziciju žena?

 

– Žene su, uglavnom, u Čačku na direktorskim
mestima u prosveti i kulturi. Nije to slučajno, jer to su upravo one oblasti
kojima se u gradu ne posvećuje dovoljno pažnje, koje su zanemarene. To su
pozicije koje se smatraju sekundarnim i manje važnim kada se dogovara podela
javnih funkcija i verovatno su zbog toga žene, upravo, tu na vodećim mestima. U
sferama koje se smatraju bitnim, žena nikada nije na čelnoj poziciji. Ona može
biti na mestu savetnika, zamenika, komercijalnog ili finansijskog direktora,
ali nikada ili vrlo retko na mestu generalnog direktora.

 

* Svedoci smo uporne borbe direktorke Gradske
Biblioteke, Danice Otašević, da se izbori da Biblioteka konačno dobije svoj
krov nad glavom. Da li bi ta borba bila lakša da je na čelu Biblioteke muškarac?

 

– Ne znam da li bi bilo više efekata u toj
inicijativi da ustanovu vodi muškarac, ali sam sigurna da bi muškarcu bilo lakše
u toj borbi nego što je to gospođi Otašević. Pre svega, mislim da ona ima
hendikep zbog mnogo većeg stepena tolerancije koje žene imaju u komunikaciji. U
svom govoru žene imaju znatno veći stepen korektnosti nego muškarci. Muški način
političke komunikacije za žene je u mnogim slučajevima neprihvatljiv. Retko ćete
od žena čuti da u diskusijama prelaze na ličnu priču koja je za muškarce
karakteristična. Zato mislim da gospođa Otašević ima hendikep u nastojanjima da
se izbori za ono što je lokalna vlast obećala.

 

* Kako ocenjujete rad žena na rukovodnim
mestima u gradu?

 

– Mislim da nije važno kog pola je direktor,
već koliko je ta osoba stručna i odgovorna prema svojim obavezama na poslu. Žena
može sasvim kvalitetno ili potpuno aljkavo da obavlja rukovodni posao, kao i muškarac.

 

* Da li porodične obaveze mogu biti prepreka u
izgradnji političke ili radne karijere žene?

 

– U našem društvu to je činjenica. Muškarac sa
kojim uspešna žena živi, od nje očekuje da obavlja sve kućne poslove u kojima
joj on, inače, ne pomaže. To je ona tradicionalna podela na muške i ženske
poslove u kući. Pored toga, kao deo nacionalnog folklora imamo i tradicionalnu činjenicu
da muškarci ne podnose da žena zarađuje više od njih, da je uspešnija na poslu,
da je na višem položaju sve i kad je ta žena njihova supruga. Žene se upravo
zbog toga često ustručavaju da prihvate političko ili poslovno napredovanje.
Prirodno je, po shvatanju muškaraca, da žena napusti svoj posao kada muž dobije
premeštaj u Beograd recimo, ili da on ode, a ona ostane da se stara o porodici
dok je on na funkciji. Ne znam za primer žene koja je otišla na višu funkciju a
suprug napustio svoj posao zbog toga ili ostao u Čačku za vreme njenog mandata
u Beogradu. I u jednom i u drugom slučaju žena je pravi stub porodice i od nje
se očekuje da se ona povinuje onome što se od nje očekuje u kući i društvu, a
ne da se povinuje onome što ona želi i čemu stremi. Mislim da su žene pre
spremne na žrtvu u ime muškaraca nego obrnuto, što je apsurdno.

 

* Da li žena lakše ili teže podnosi udarce u
političkim borbama?

 

– Kad je žena aktivna i uspešna u politici
onda je važno ko je ona, iz kakve je porodice, kako je obučena, kakva joj je
frizura, a to je nešto što nikome nije bitno ako je reč o nekom muškarcu. Muškarcu
je lakše jer ga u političkim trvenjima niko ne napada sa tih aspekata lične
prirode. U svim drugim oblicima ocene nečijeg političkog rada, snalaženja u kriznim
situacijama i slično, pol ne igra nikakvu ulogu i tu su žene i muškarci, po mom
uverenju, ravnopravni.

 

* Da li je ženama lakše ili teže da u lokalnim
političkim organizacijama izbore svoju poziciju u odnosu na muškarce?

 

– Moje iskustvo nije dovoljno da na ovo
pitanje dam kompletan odgovor. Još uvek nemam svoju porodicu i porodične
obaveze zbog kojih bi morala da pomeram neke svoje stranačke obaveze. Nisam
sputana tim važnim životnim aktivnostima pa imam još uvek sasvim dovoljno
vremena da budem aktivna u stranci. Čini mi se da muškarci nemaju dovoljno
razumevanja za porodične žene i njihove obaveze. Evo samo primer trudnoće, koju
naše društvo tretira kao bolest. Pogledajte kako je žena plaćena kada
odsustvuje sa posla zbog trudnoće, kako je uslovljavana da bira između
zaposlenja i trudnoće. Od nje se u političkim strankama očekuje da podnese
ostavku na funkciju koju vrši dok je odsutna zbog trudnoće i rađanja deteta.

 

* Čačak nikada nije imao ženu na čelu grada.
Da li očekuješ da u skorije vreme možemo dobiti ženu kao kandidata za prvog čoveka
grada?

 

– Bilo je nedavno i takvih kandidatura, ali čini
mi se da je svaka stranka koja predloži ženu za gradonačelnika u velikom
problemu i sa sasvim izvesnim gubitničkim rezultatom. Društvo u kome živimo je
izrazito patrijarhalno, a država ne ulaže ni malo napora da medijski afirmiše
rodnu ravnopravnost. Sve se svodi na pojedinačnu aktivnost ili povremene stranačke
akcije. Generalno, kao mlada žena smatram da država gura u stranu problematiku
mladih i problematiku rodne ravnopravnosti. Očekujem da će se Savet za rodnu ravnopravnost
i brigu o porodici, koji će biti formiran u gradskoj Skupštini, aktivno baviti
ovim pitanjima i uticati na promenu stavova odbornika ali i samih građana koji
malo znaju o suštini pojma rodna ravnopravnost. Mi sada od 75 odbornika imamo
svega petnaestak žena u Skupštini grada, a to je, priznaćete, primer za
apsolutno nedovoljnu zastupljenost žena u političkom životu Čačka.

 

* Kako tvoji roditelji i okruženje gledaju na
tvoju političku angažovanost?

 

– U suštini odluka da se politički aktiviram
proistekla je iz razgovora koje sam imala sa roditeljima. Oni su me učili da je
politika važan deo naših života, da je politika u svakoj pori naših života sviđalo
se to nama ili ne i da je politika put kojim ideš kada želiš da popraviš društvo
u kome živiš. Zbog svega prljavog što se u politici dešava, normalno je da moji
roditelji brinu šta se sve meni može desiti. Moji prijatelji u početku nisu
odobravali odluku da se aktivno bavim politikom, jer nisu ni bili
zainteresovani za politiku. Kasnije su sa više odobravanja prihvatali moj angažman,
kada su videli da je to moj put ka ostvarenju onoga što i oni žele. Kroz
politiku sam stekla i neka nova poznanstva i prijateljstva.