Storija Roma u Boru

Okolina grada Bora je poznata još iz vremena praistorije kao mesto iskopavanja rude metala. Od Rudne glave, (koja je ušla u svetsku naučnu literaturu kao najvažniji lokalitet rane metalurgije bakra), Rimljana, cara Dušana, Turske i Austriske vlasti, sve do Feliksa Hofmana, Franje Šisteka i Đorđa Vajferta kad je postavljen temelj na kome će se rdoiti i disati grad Bor.

 

Tilva Roš – Bor selo, pojata sedam, posle drugog svetskog rata, 30. maja 1947. godine, postaje grad sa više od 11 hiljada stanovnika. U Boru izrastaju kompleksi zgrada, prave se savremeni centri i Bor postaje jedan od najprivlačnijih gradova u SFRJ. Hrle stručni i nestručni za dobrom zaradom. U jednom periodu je bilo i 36 nacija.

 

Danas je Bor gradsko naselje i sedište Borskog okruga u istočnoj Srbiji i u regionu Timočke Krajne. Prema popisu iz 2011. godine u Boru je bilo 34160 stanovnika od čega je oko 1750 Roma. Nezvanično ih ima i tri puta više, jer je preko 500 osnovaca, 116 srednješkolaca i 11 studenta, od čega 8 stipendista… (ovi podatci ukazuju na potrebne programe i akcije koje treba da urade institucije i romske NVO-e).

 

Od domicionih, pravoslavne vere, imamo Rome: Božinovićeve iz sela Krivelja koji su se bavili kovačkim zanatom, (kasnije i muzikom – veoma uspešmo), Nikoliće iz sela Brestovca koji su bili korpari i u selu Zlot, Jovanoviće koji su obrađivali drvo – koritari (postavari). Oni su sebe smatrali vlasima, jer su asimilirali i zaboravili romski.

 

U vreme nemačke okupacije dovođeno je iz mnogih logora, (posebno iz Niša – “Crveni krst”), na prinudni rad u Bor i dobar broj logoraša, pa i Roma su, posle rata, ostali da žive tu. Sukobi devedesetih prošlog veka: izbeglice i progonane prigrlio je i naš grad.

 

Prvo okupljanje Roma javlja se šezdesetih kao KUD “Alija Kamberović”, koje je prikazivao svoj umetnički program po Timočkoj Krasjni. Opšta emancipacija Roma svoj izvor ima u Prvom svetskom kongresu Roma sveta u Londonu aprila 1971. godine. KUD “Omladinac”, kasnije Društvo za prosvetu i kulturu “Stevan Đorđevoć–Novak” je od 1972, godine učesnik skoro svoh Smotri kulturnih dostignuća Roma Srbije. Romi Bora su bili domaćini XVI Smotre kulturnih dostignuća Roma Srbije 1990. godine kada su u tri dana dočekivali i gostili 726 članpva iz 19 gradova Srbije.

 

U Boru ne postoji tipična mahala Roma. Veća koncentracija je: kod Slatinskog naselja, Čoka Boruluj, Staro i Novo selište, Stari centar i naselje Brezonik.

 

Dekada Roma je delimitčno iskorišćena. Od 12 romskih NVO danas je registrovano 3 i deluju iz Doma za integraciju Roma. Postojali su Koordinator za romska pitanja, medijator za zdravlje i organizator za romsku kulturu. Dobiven minibus od Republike za prevoz učenika, još je garažiran. Projekt za izgradnju 250 stana je propao, jer nije postojao Koordinator… mnogo toga nije urađeno jer nema Roma u institucijama i pored usvojenih akcijonih planova: za obrazovanje 2009., za zapošljavanje, zdravstvo i stanovanje 2013. godine u Boru, i sve što je urađeno bazirano je na dobroj volji pojedinaca i pored zakona, planova, afirmativnih mera koje je donela vlada Republike Srdije.

 

Jedino još Pedagoški asistenti rade u tri osvovne škole od 2008. godine, Andragoški asistent za opismenjavanje odraslih u OŠ “Vuk Karađić” od 2011. godine i sve ih finansira ministarstvo obrazovanja Republike, sem Pedagoškog asistenta u predškolsku ustanovu koga plaća SO Bor.

 

I pored samosvesti, koja je na neočekivanom nivou, i to što je dosta urađeno na poboljšanju osnovnih uslova života Roma, krenulo u inkluziju, najedared je sve stalo zbog ekonomske i političke situatije. Romi nisu “nevidljivi” samo zbog nedostatka dokumenata. Došlo je do razočaranja i stagnacije aktivnosti romskih NVO-a. Siromaštvo i predrasude čine svoje. Mnogo toga je izmaklo iz ruke jer su kontejneri dobili sve bije, rase i vere.

 

Mnogo toga su uradili i sami Romi i treba da urade – neće neko drugi i ne treba, to nije sporno. Opština prepoznaje potrebe, ali često samo deklarativno izjašnjavanje, prihvatanje akcionih planova nije dovoljno. Suštinska promene i poboljšanja će nastati kad Romi budu uključeni u sistem, u organe i ustanove grada, kao što su u obrazovanju.

 

Romi nisu i ne mogu sami!