Prvi antički komad na užičkoj sceni

Odlučili smo se za Aristofanov komad zato što on i posle dve i po hiljade godina očigledno komunicira sa našim vremenom, rekao je reditelj Branko Popović i naglasio da je jedan od presudnih razloga za rad na ovoj predstavi prevod profesorke Radmile Šalabalić.

 

Povodom predstojeće premijere Aristofanove “Lisistrate” na sceni užičkog Narodnog pozorišta, u ponedeljak je održana konferencija za štampu na kojoj su umetnički direktor Nemanja Ranković i reditelj Branko Popović govorili o razlozima da se prvi put na užičkoj sceni izvodi jedan antički komad i dosadašnjem radu na predstavi u kojoj učestvuje ceo glumački ansambl. Poseban kuriozitet je dolazak poznate italijanske glumice i koreografa Nadan Kirko koja je na konferenciji istakla vrhunski profesionalizam užičkog ansambla.

 

Nemanja Ranković je na pitanje zašto Aristofanov komad  na repertoaru ove sezone, između ostalog, rekao:

 

– Zato što Lisistrata dijagnostikuje na vrlo precizan način kako treba nastupiti da bi društvena situacija bila čistija i stvari krenule normalnijim smerom, a vlast postala nešto drugo a ne samo krađa i korupcija. Zato što ovaj komad slobodno i lascivno obigrava oko polnosti, izvrgavajući satiri i žestokoj poruzi konkretne pojave i osobe iz javnog života, a u suštini se bavi utopisjkim idejama o prebražaju ljudskog društva u svet bez sukoba, mržnje i ratova među državama i među polovima.

 

Reditelj Branko Popović rekao je da je za njega rad na ovoj predstavi veliki profesionalni izazov.

 

– Drago  mi je što ponovo radim na sceni užičkog pozorišta, ovaj put sa komadom koji se na svetskim scenama permanentno igra već dve i po hiljade godina. Recimo, prošle godine „Lisistrata“ je igrana u riječkom Narodnom kazalištu, a nedavno i u banjalučkom pozorištu. Aristofan je dakle naš savremenik. Mi smo se odlučili za njegov komad zato što on očigledno komunicira sa našim vremenom, rekao je reditelj Branko Popović i naglasio da je jedan od presudnih razloga što je izabrao Aristofanov komad prevod profesorke Radmile Šalabalić.

 

– Poznato je da mi nemamo mnogo takozvanih paralelnih prevoda, dakle prevoda koji u nekom novom vremenu donose nešto novo. Kad je antika u pitanju,  mi se uglavnom bavimo prevodima koje nam je ostavio profesor Miloš Đurić iz pedestih i šezdesetih godina prošlog veka i Koloman Rac sa hrvatskim prevodima. Prevod Radmile Šalabić nastao je 2002. godine. To je savremen i moderan prevod koji čuva izvorni ritam i rečenicu i on će verovatno ostati zabeležen u analima srpskog prevodilaštva kao dobar prevod jednog antičkog komada. Koliko znam profesorka Šalabalić dobila je za njega i nagradu Udruženja prevodilaca Srbije. Tako da će to biti i svojevrsna premijera ovog komada u užičkom pozorištu, kao što je to bio i slučaj kada smo radili „Bogojavljensku noć“, kada smo koristili tada upravo objavljeni prevod Milovana Danojlića, rekao je Branko Popović dodavši da se Lisistrata na neki način smatra prvom feministkinjom.

 

– U bukvalnom prevodu Lisistrata znači ona koja lomi vojske. Ona je zapravo borac protiv muške dominacije koja se u ovom slučaju očituje u stalnom insistiranju muškaraca da se vode besmisleni ratovi. Podsetio bih da je Aristofan ovaj komad napisao kao odgovor na  dugogodišnji Peloponeski rat koji se vodio između Atine i Sparte. On se preko Lisistrate na izvestan način podsmehnuo svim vojskovođama i ratnicima koji su započeli jedan višedecenijski rat tako da na kraju nisu ni znali zašto ratuju. U prevodu je Radmila Šalanović taj rat između Sparte i Atine petvorila u sukob između Srba i Albanaca, tako da se u pojavljuju i rečenice na albanskom jeziku. Utoliko je nama ovaj komad postao blizak, mi smo to prepoznali i mislim da će se publika radovati ovom komadu. On ima jednu tvrdu, oporu poruku, ali je duhovit i svi zajedno uživamo dok to radimo.

 

Predstava, kako je najavljeno, obiluje koreografskim numerama koje potpisuje Nadan Kirko.

 

– Nama je rad sa Nadan Kirko, s obzirom na njeno iskustvo, mnogo značio. U predstavi igraju svi članovi užičkog pozorišta, niko nije van podele, čak je tu jedna mlada glumica – Danica Ljubičić, ćerka našeg prvaka Slobodana Ljubičića, koja je nedavno diplomirala. Moja želja, kao i želja celog ansambla je da se u svakoj predstavi da šansa nekom od mladih glumaca da pokažu koliko su sposobni da sutra i sami nose repetoar užičkog  pozorišta. To je jedan od provereno dobrih puteva da se stvaraju glumci u užičkom pozorištu,  kaže Popović.

 

Na pitanje novinara šta je danas smešno gledaocu u Aristofanovom komadu kada se žene bave aktivno politikom Popović je odgovorio:

 

– U komadu se, kao što je poznato, žene bore protiv rata na taj način što donose odluku da ne idu s muškarcima u krevet dok ne prestanu da ratuju. Aristofan je duhovit zbog gluposti koje izviru i sa jedne i sa druge strane. On pokušava da se na neki način obračuna sa tom pameti koja s jedne strane zagovara rat i sa onom pameću koja poseže sa krajnjim sredstvima da se taj rat zaustavi. Ovde ćemo svi biti na strani žena, ali ćemo se zabavljati i zbog toga što ćemo videti sredstva koja žene koriste da bi do te pobede došli. Aristofan je u svoje vreme bio nešto kao Indeksovo radio pozorište, dakle čovek koji punio sve prostore u kojima su se igrale njegove predstave. Niko nije bio bezbedan kad on piše, umeo je da se i lično obraća, naravno, preko glumaca, velikodostojnicima, da ih žigoše i opominje na to što rade.

 

Muziku je radio dobro poznati saradnik užičkog Narodnog pozorišta Miroljub Aranđelović Rasinski, za kostime je zadužena Snežana Kovačević, dok scenografiju potpisuje Marijana Zorzić.

 

Premijera je predviđena za kraj januara, probe će trajati do kraja decembra a nastaviće se polovinom januara.