Pogledaj dom svoj, anđele

Otrovno
seme Miloševićevog sistema daje svoje gorke plodove – previše je mladih ljudi
odraslo po moralnim i intelektualnim obrascima toga doba da bi sada moglo da
razume gde se nalazi i koja je od ponuđenih prava strana

Nacionalizam
među mladima u Srbiji sve češće je način mišljenja, slažu se svi oni koji se na
bilo koji način bave tom populacijom stanovništva. Ništa drugačije nije ni sa
mladima u Vranju, opštini u kojoj radikali osvajaju preko 50 odsto glasova
birača već na nekoliko poslednih izbornih odmeravanja. Grafiti kao što su „Nož,
žica, Srebrenica“, na vranjskom Domu zdravlja, ili „Legija za predsednika“ na
starom turskom Amamu, pa i „Pobićemo Šiptare“ na lokalnoj Gimnaziji staroj 125
godina više nikoga ne iznenađuju, sudeći bar po tome što nikome ne smetaju
toliko da bi ih, recimo, prekrečio.

Prema
istraživanjima „Novina Vranjskih“, ovde deluje nekoliko omladinskih
nacionalističkih organizacija, a neke od njih se opasno približavaju fašističkim
ideologijama. Uz njih, ovdašnje delovanje mladih u velikoj meri karakteriše i
rad kroz organizaciju „Omladina Justinova“, koja postoji pod okriljem SPC-a.
Sve u svemu, kao retko gde na drugim mestima u Srbiji, nacionalizam kod mladih
u Vranju dobija i institucionalne oblike, koji su u društvenoj zbilji retko
potpuno vidljivi, pa je njihovo pojavljivanje ponekad i šokantno za širu
javnost.

Otrovno
seme Miloševićevog sistema daje svoje gorke plodove – previše je mladih ljudi
odraslo po moralnim i intelektualnim obrascima toga doba da bi sada moglo da
razume gde se nalazi i koja je od ponuđenih prava strana.

Udruženja

Nekako
u isto vreme kad i u Beogradu, i u Vranju su se pojavili reklamni plakati
organizacije „Nacionalni stroj“, koji su pozivali na što hitniji vojni povratak
na Kosovo, uz jasnu retoriku mržnje prema Albancima. Ovaj „ispad“ nije u
lokalnoj javnosti izazvao gotovo nikakve reakcije, što je činjenica koja jasno
pokazuje da propaganda „Stroja“ ovde pada na pogodno tle. Neposredno iza toga, na
Gimnaziji je osvanuo grafit „Pobićemo Šiptare“, koji bi takođe prošao bez
ikakve reakcije da se nije oglasio Džahid Ramadani, direktor RTV Bujanovac, i
od tadašnje direktorke škole Jasne Tasić tražio da prekreči „pisanije“, „kao
svaki dobar domaćin“.

Ovakva
situacija, naravno, ne sme da čudi, jer je prvi i dugogodišnji predsednik
Parlamenta vranjske Gimnazije do ove godine bio Dejan Antić, koga drugovi zovu
Srbin, idejni vođa okupljanja mladih oko lokalnog odbora Srpske radikalne
stranke.


Ponašanje mladih uvek je u skladu sa vremenom. Lično imam utisak da su oni na
jugu Srbije nacionalizmom opterećeni više nego na drugim mestima. Takvo je u
ovom času srpsko društvo, nacionalizma ima svuda, od razgovora običnih ljudi,
pa do ozbiljnih medija. Mladi se sa time identifikuju, jer sve ređe imaju
priliku da u stvarnosti vide i nekakav drugačiji model ponašanja – kaže
sociolog Ana Janković.

Sa
druge strane, poznato je da ne postoji nešto što bi se moglo označiti kao
„benigni nacionalizam“, pa je postojanje lokalnih „ćelija“ organizacija kao što
su „Obraz“, ili pak „Krv i čast“ samo logična posledica prisutnosti
nacionalizma među vranjskom omladinom. Na krhku gradsku demokratsku javnost
snagom šoka je delovalo pojavljivanje biltena te organizacije, u kome nacionalsocijalisti
sa juga Srbije propagiraju svoje ideje, koje idu do direktne glorifikacije
fašizma i Hitlera lično.

No,
to su ekstremni slučajevi, i mora se reći da uvek govore o malim, zatvorenim
grupama mladih, koje ostaju nedostižne za široku javnost, mada zbog toga nisu
manje opasne u društvenom smislu. Vranje je grad kojim upravljaju socijalisti,
bez prekida skoro 18 godina, odskora pomognuti radikalima i DSS-om. Oni ne
propuštaju priliku da oštro iznose svoje antievropske, nacionalističke i
antireformske stavove gde god stignu – njihova lokalna televizija Vranje još
uvek za Albance ponekad koristi pojam „Šiptari“. U takvoj situaciji, ni
nacionalizam među mladima, svakako dezorijentisanim u mnoštvu ponuda koje se
pred njih postavljaju, nije nikakvo iznenađenje. Ali, pitanje je, koliko takvi
stavovi vlasti i neformalnih nacionalističkih organizacija imaju stvarni uticaj
na vranjsku omladinu?

Neki
od onih sa kojima smo razgovarali, ali koji su, zlu ne trebalo, želeli da
ostanu anonimni, smatraju da nacionalizma među mladim Vranjancima ima, ali da
on ne mora da uzima uvek najgore oblike.


Ljudi često ne prave razliku između nacionalizma i šovinizma. Meni je recimo
blizak svetosavski nacionalizam vladike Nikolaja, u kojem nema ničeg
agresivnog. Znam nekoliko članova tih ekstremističkih organizacija, ali meni su
to lude ideje, ali niko, pa ni policija i vlast, po tom pitanju ništa ne
preduzimaju – kaže ovaj gimnazijalac.

Drugi
sagovornik iz vranjskog omladinskog miljea opominje na postojanje organizacije
pod imenom „Vukovi srbski“, koja se predstavlja kao mesto gde se okupljaju
„svetosavski nacionalisti vranjskog kraja“.


Ne bih rekao da je to bezazleno – opominje ovaj mladić.

I
nije, reklo bi se po onome što se moglo videti u jednom od biltena te
organizacije. Naime, tamo se poziva na „oživljavanje besomučne borbe za spas
zaspalog srpskog naroda“, uz pobrajanje svih zala protiv kojih će se organizacija
boriti.


Dići ćemo glas na jugu Srbije protiv antihristovog novog svetskog poretka,
nepravde i bezakonja, individualizma i egoizma, bezverja i zloverja, bezbožnog
internacionalizma i ateističko – sektaških obmana vlastoljubivih partijaša i
ostalih izdajnika otečestva – kaže se u jednom od biltena tog pokreta.

I
tako, malo po malo, stižemo i do pokreta „Omladina Justinova“, koji sasvim
legalno radi pod okriljem vranjske eparhije SPC-a. Iako je ovo u osnovi verska
organizacija, iako njeni čelnici odbijaju bilo kakvu drugu konotaciju svog
delovanja osim religijske, ipak su neke od tribina „Justinovaca“ izazvale burne
reakcije gradske javnosti. Činjenica da im je gostoprimstvo pružao baš
Učiteljski fakultet u Vranju samo je pogoršavala stvari, uz činjenicu da su
razgovori koje su organizovali imali veliki broj posetilaca. Poslednje
okupljanje istomišljenika desilo se neposredno pre Nove godine u Velikoj sali
SO Vranje, gde je skup, praćen prisustvom eminentnih lokalnih intelektualaca i
pripadnika crkve, mnogo reči potrošio na stanje srpske nacije i mogućnosti da
se ta situacija prevaziđe. Tema su bile i Bosna, i Kosovo, i Crna Gora, i
Makedonija, a čuo se čitav nacionalni repertoar, od poziva u sveti rat za
Kosovo, do bitke za oslobođenje „Stare Srbije“, dakle Makedonije. Na tekst u
„Vranjskim“, koji je samo napravio inventar tamo iznetih stavova, otpisao je
lokalni pesnik Miroslav Mihailović, koji se čudom čudio kako se neko usudio da
tako govori o skupu „čija je namera bila da radi na polzu svoga naroda“.

Ali,
ne razmišljaju svi činioci lokalne društvene scene na taj način. Ima i onih,
naročito iz civilnog sektora, koji bi na neki način želeli da pokrenu stvari sa
mrtve tačke. Ali, to često nije ni lako ni jednostavno izvodljivo.


Društvena klima je takva. Opšte stanje u društvu tera mlade u nacionalizam, a
sa druge strane, osim sporadičnih pokušaja civilnog sektora, nema druge akcije
u kontra smeru. Neinformisanost takođe čini svoje – mladi su prepušteni ulici,
jer sa njima niko ozbiljno ne radi. Pamet Miloševićeve ere još uvek je snažno
prisutna, i ne vidi se način da se dođe do korenitih promena vrednosnog sistema
među mladima – ocenjuje Suzana Popović Irić, lider NVO „Centar za mir,
sigurnost i toleranciju“.

I tako, život na jugu Srbije teče u dva smera – što jedni grade, drugi
rasturaju, što jedni hoće, drugima smeta, što jedni misle, drugi zabranjuju, i
sve tako, u nedogled. Rezultat je rastrzan mlad čovek, bez ideje kuda dalje,
moralno deformisan i prepušten sam sebi. Začudo, ova situacija kao da nikoga
posebno ne brine – narod uvek ima preča posla, i uopšte ne uviđa da je đavo,
izgleda, došao po svoje.