Od dnevnopolitičke halabuke do (ne)principijelne tišine

Na marginama činjenice da dugo nakon izbora Đinđićeve vlade, Radoslav Mratinković, načelnik OUP-a Mladenovac (koji pripada Sekretarijatu unutrašnjih poslova Beograd), nije smenjen – tinjao je, pa se i rasplamsavao, sukob između lokalnih ogranaka Demokratske stranke Srbije i Demokratske stranke.
Predstavnici DSS-a na konferencijama za štampu gotovo svake nedelje su podsećali da se radi o načelniku koji je to bio i u vreme režima Slobodana Miloševića, te da je okružen ljudima koji su, tokom oktobarskih događaja 2000. godine, "potezali pištolje na demonstrante u Mladenovcu". Nije pomagalo ni to što su se i lokalni čelnici DS slagali da ne sme biti zaštićenih "belih medveda", te da moraju biti smenjeni svi koji su, pre demokratskih promena, bili "potporni stubovi" Miloševićevog režima u gradu. Ova teška tema, a zapravo laka za političku (zlo)upotrebu ostaje kao neizbežna tokom cele te godine.
Stanje se, međutim, bitno ne menja ni od februara 2002. godine, kada je konačno imenovan novi načelnik mladenovačkog OUP-a. Zapravo, od postavljenja majora Dragiše Cvetkovića pa do njegovog razrešenja, u maju 2004. godine, lokalna policija bila je, još više nego do tada, u središtu pažnje mladenovačke medijske i političke javnosti. Krećući se, neprestano i istovremeno, između dva potpuno suprotstavljena kraja lokalnog društvenog klatna – od izričite podrške do potpunog osporavanja. Pri čemu se Demokratska stranka upinjala da pretegne pozitivan tas te vage, dok je onaj drugi, negativan, svakodnevno pritiskala Demokratska stranka Srbije.
Odmah po dolasku u Mladenovac, Cvetković uspostavlja otvorenu i neposrednu saradnju sa Skupštinom opštine Mladenovac i široko otvara vrata komunikaciji sa lokalnim elektronskim i štampanim medijima. I jedno i drugo je, pre toga, u Mladenovcu postojalo tek u tragovima.
Iz činjenice, međutim, da je imenovan od strane tadašnje republičke vlade u kojoj je vodeću ulogu imala Demokratska stranka, te da je u Mladenovcu, kao partner u rešavanju lokalnih problema, odmah i bez rezerve prihvaćen od predstavnika ove stranke – počinju da se generišu novi problemi na relaciji DS-DSS. Ubrzo, predstavnici Demokratske stranke Srbije, što zvanično, što nezvanično, ocenjuju da je novi načelnik policije "žuti" i počinju žestoko da ga napadaju. Samo nekoliko nedelja nakon imenovanja, lokalni ogranak DSS se oglašava oštrim saopštenjem u kojem načelnika optužuje za "neangažman" na brzom rasvetljavanju jedne afere koja je ozbiljno uzdrmala kredibilitet dela lokalne vlasti iz DSS i NS. "Za nekoliko nedelja, novi načelnik OUP-a Mladenovac, srušio je nade ne samo nas u DSS, već i svih dobronamernih građana", konstatovano je u tom saopštenju, a potom nastavljeno u istom stilu, u brojnim narednim saopštenjima i konferencijama za štampu. Nisu izostale ni optužbe o tome da oni unutar lokalne policije koji su aktivno bili uz prethodni režim i dalje zauzimaju važna mesta, te da je to, verovatno, posledica činjenice da je načelnik Cvetković navodno bio "espesovac".
I dok sa jedne strane pljušte optužbe iz DSS-a, sa druge predstavnici DS u lokalnoj vlasti izražavaju neskriveno zadovoljstvo radom nove vodeće garniture u lokalnoj policiji – pozitivno su ocenjeni ne samo operativni rad, odnosno rasvetljavanje brojnih krivičnih dela i poboljšanje stanja bezbednosti na području opštine, već i saradnja sa Skupštinom opštine i drugim institucijama i organima, kao i približavanje javnosti, bilo posredstvom dobre saradnje sa lokalnim medijima, bilo u neposrednom odnosu prema građanima. Ilustracije radi, ne samo da je opštinska vlada usvojila odluku o ustanovljenju nagrade "Policajac meseca", koja je dodeljivana policajcima koji su se posebno istakli u određenom periodu, a prema predlogu iz samog OUP-a, već su tu nagradu, vanredno i na svoju inicijativu, u jednom mesecu dodelili i samom načelniku Cvetkoviću, "imajući u vidu njegov celokupan rad".
I tako, u kolopletu lokalnih političkih svađa zavađenih koalicionih partnera, paljba po i oko policije – bilo za, bilo protiv kontroverznog i energičnog načelnika – nastavila je da bude jedna od uvek zgodnih i prigodnih "zadatih tema".
Nakon izbora Koštuničine vlade i preuzimanja "ministarstava sile", mladenovački DSS je sa nestrpljenjem iščekivao da promene unutar policije, koje su toliko zagovarali i želeli, brzo i beskompromisno "sevnu" i u Mladenovcu.
Po svoj prilici ne onoliko brzo koliko su smatrali da treba, do toga je i došlo, kada je, u aprilu 2004. godine, na mesto načelnika OUP-a Mladenovac imenovan major Miroslav Antić.
Međutim, za razliku od prethodna dva načelnika, ovo imenovanje je pratila potpuna politička tišina u gradu, za mnoge neočekivano. Jer, upravo je lokalni ogranak DSS-a, stranke u čijoj je direktnoj nadležnosti MUP Srbije, ranije uporno i žestoko kritikovao navodno "čuvanje" ljudi koji su zauzimali određene vodeće pozicije u policiji pre 5. oktobra 2000. godine, a Antić je u tom periodu bio komandir mladenovačke stanice policije (odnosno, "uniformisanog" dela OUP-a). Nakon njegovog imenovanja za načelnika, ni druge stranke, a ni DSS se zvanično nisu oglašavale povodom ovog pitanja, iako se nezvanično moglo saznati o nezadovoljstvu unutar OO DSS zbog ovakvog poteza ministra Jočića.
Nekoliko meseci kasnije, u oktobru 2004. godine, biva smenjen i major Antić, a umesto njega je, i to kao vršilac dužnosti načelnika, postavljen Sveta Mišić koji je bio, i još uvek je, i komandir stanice policije. I sve to i dalje bez ikakvih zvaničnih informacija, pa ostaje nejasno da li je smena posledica onog (nezvaničnog, doduše) nezadovoljstva lokalnog DSS-a, ili se radi o nekakvoj redovnoj reorganizaciji unutar beogradskog Sekretarijata unutrašnjih poslova.
Kako bilo da bilo, upadljivo ćutanje stranaka u Mladenovcu o kadrovskim (ko)mešanjima unutar mladenovačkog OUP-a se nastavlja (upadljivo, jer se u periodu od 2000. do 2004. o tome stalno debatovalo), iako mladenovački DSS verovatno smatra da ni sa ovim imenovanjem nije imao sreće, pošto je na jednoj od njihovih ranijih konferencija za štampu (kada ga je načelnik Cvetković postavio za komandira) oštro "potkačen" i Mišić. Tada je, u decembru 2003. godine, izneta optužba da novi komandir stanice "veoma revnosno obavlja svoj posao u cilju zaštite režima, kao što je to radio i pre 5. oktobra 2000. godine, kada je na ulicama Mladenovca vadio pištolj i pretio da barikade koje su bile postavljene moraju da se uklone". Tada je konstatovano i da Mišićevo postavljenje "oslikava kakvo je stanje u stanici". Takva ocena DSS-a je – u oktobru 2004. godine kada odlukom novog rukovodstva srpskog MUP-a Mišić preuzima još jednu, višu dužnost – ponovo izostala, kao i u slučaju Antića.
I time se krug zatvara. (Zlo)upotreba teme "policija" zarad dnevnopolitičkih čarki na lokalnom nivou, kao konstantni odblesak odnosa snaga stranačkih centrala, ostaje da lebdi nad gradskom političkom scenom – bez obzira što se njena amplituda kreće od zaglušujuće svakodnevne halabuke do potpune (ne)principijelne tišine.