Nisu dovoljne samo kozmetičke promene

U odborničkim klupama gradskog parlamenta u Kruševcu procenat mladih predstavnika naroda jedva da prelazi 10 odsto. Naime, od 70 članova  najvišeg zakonodavnog tela u Kruševcu, samo 8 odbornika ima manje od 35 godina. Prosečna starost članova Gradskog veća iznosi 45, a pomoćnika gradonačelnika čak 50 godina.  Mladih političkih lidera i u strankama i na gradskim funkcijama ipak ima i, mada se značajno razlikuju u oceni otvorenosti sredine za mlade, svi su uvereni da su stranke kojima pripadaju baš one koje mladima pružaju najveću šansu

 

Najviše mladih odbornika u lokalnom parlamentu Kruševca ima odbornički klub DSS-a, čak šestoro, što čini čak 40 odsto od 15 odbornika koji ga čine, dok odborničke grupe Jedinstvene Srbije sa pet i Srpske radikalne stranke sa osamnaest članova, imaju po jednog odbornika koji pripada mlađoj generaciji. Dvoje najmlađih odbornika, Aleksandar Ranković i Jelena Miletić, imaju po 25 godina i oboje pripadaju DSS-u. Demokratska stranka, SPS i G17Plus nemaju među svojim parlamentarnim predstavnicima ni jednog pripadnika mladih, ali, istini za volju, neki od mladih lidera iz ovih stranaka koje od pre dva meseca, uz Jedinstvenu Srbiju čine novu koalicionu vlast u Gradu, obavljaju neke od funkcija u izvršnoj vlasti. Mladi na političkim i gradskim funkcijama slažu se da je apatičnost i nezainteresovanost mladih za politiku dominantni faktor njihove slabe vidljivosti, ali se veoma razlikuju u tumačenju razloga za takav njihov odnos prema  javnoj sferi.

 

Svako treba da zasluži svoju šansu

 

Među najmlađim funkcionerima u lokalnoj vlasti, na veoma odgovornoj funkciji našao se tridesetpetogodišnji Miloš Jovanović, inače član Predsedništva Demokratske stranke, član Gradskog odbora u Kruševcu, a odnedavno i jedan od pet najmlađih članova Republičke izborne komisije. Njemu je nakon promene vladajuće koalicije u Kruševcu pre nešto više od dva meseca poverena  funkcija načelnika Gradske uprave. Sa te pozicije Jovanović ocenjuje da, kako kaže, bar u njegovoj stranci, podela na mlade i stare ne stoji.

 

Iako će mnogi reći da imamo jedan od starijih odbora, u poslednjih godinu dana na površinu je izašlo dosta mladih i ljudi srednjih godina. U Predsedništvu i Gradskom odboru, pa i organima vlasti u gradu koje je dala Demokratska stranka, na funkcijama su ljudi srednjih godina i mlađi,  negde u rasponu od 65. do 73. godišta. Među njima ima i onih koji su samo par godina članovi stranke, a već su došli do funkcija u Gradskom veću, Gradskom odboru, ili do odborničkih mandata, što pokazuje da se ljudima šansa pruža zavisno od kvaliteta i rezultata koje postižu. Ne kažem da to ne bi trebalo da bude još izraženije, ali čini mi se da svako treba da zasluži svoju šansu i u tom smislu ne stoji podela na stare i mlade, već na sposobne i nesposobne.

 

O svojoj poziciji Načelnika kaže da predstavlja jedno od najbitnijih i najostetljivijih mesta u lokalnoj samoupravi, te da je i to pokazatelj da se mladom čoveku ovde zaista pruža šansa da pokaže šta zna. – Kao pojedinac ne bih mogao ništa da postignem ukoliko nemam podršku i gradonačelnika i Gradskog veća i saradnika. To za sada dobro funkcioniše.

 

Navodeći da je on jedan od retkih ljudi iz svoje generacije koji se posle završenog fakulteta vratio u rodni grad, Jovanović zaključuje da je zadatak nosilaca vlasti je da im stvore mogućnosti koje će ih ohrabriti da se, umesto odlaska iz Grada, pa i zemlje, odluče da ostanu tu.

 

– Ja Kruševac iskreno volim, i ne razmišljam baš ni malo o Beogradu, i čini mi se da on može biti mnogo bolji grad. To je zadatak svih, i mladih i starih. Ipak, čini mi se da su mladi prilično nezainteresovani za svoju poziciju i poziciju grada i to je ono što treba menjati. Ta apatija je je, verovatno, posledica nedostatka odgovarajućih sadržaja u gradu, što mi sada pokušavamo da promenimo, kako na kulturnom, tako i na sportskom i svakom drugom planu, ali neka inovativnost sa njihove strane je svakako neophodna.

 

Omladina se oseća izneverenom

 

Aleksandar RankovićAleksandar Ranković član je DSS-a, potpredsednik omladine te stranke na nivou Srbije i  jedan od dvojice najmlađih odbornika u lokalnom parlamentu. I po njegovom mišljenju, mladi danas ne pokazuju dovoljno energije, poleta i entuzijazma, ali Ranković smatra da je to generalno odlika ponašanja ljudi u Srbiji danas.

 

–  Mislim da se narod oseća izneverenim, pa samim tim i ta omladina koja bi trebalo da bude nosilac želje za nečim boljim i novim. Možda i mi, koji se u nekim krugovima percipiramo kao neko ko bi trebalo da ih pokrene, snosimo deo odgovornosti, možda nismo dovoljno aktivni. Ipak,  mislim da glavni problem ne leži ni u mladima ni u nama koji bi trebalo da budemo njena pokretačka snaga, već u onima koji su i najodgovorniji za stanje u kome se društvo nalazi. Ne licitiram ni imenima ni strankama. Sve stranke, i one koje su u vlasti i koje su opozicija tome su doprinele jer su sve one od 2000. godine u nekom trenutku bile na vlasti. I sve su one odgovorne za stanje duha, odnosno nedostatak inicijative za sve, od traženja posla, do građenja porodice – smatra Ranković, dodajući da je to zapravo žabokrečina iz koje se veoma teško izvući, te da je ljudi koji imaju energije, želje i snage da se izdignu iznad toga i koji predstavljaju avangardu društva veoma je malo.

 

O tome da li je i koliko mladom čoveku koji želi da iskorači iz takvog stanja to dopušteno, Ranković kaže da bi društvo moglo da bude otvorenije. – Nije da postoje bogzna kakve barijere, ali postoji doza skepticizma. Poznajem ljude mojih godina koji već doktoriraju u inostranstvu, pa kad dođu ovde, naiđu na nepoverenje. Ne kažem da iskustvo nije bitno i da mlad čovek, ma koje titule da ima ne može odmah da zauzme ne znam kakvu poziciju ni u politici ni u privredu, ali bi mogao malo pažljivije da se sluša. Kod mnogih ljudi postoji problem recidiva samoupravne svesti koja postavlja barijere  sadašnjem načinu života, gde bi tržište trebalo da procewuje kvalitet svakog od nas. Nadam se da će mladi, ukoliko nam se pruži šansa za par godina, ukoliko ovo društvo bude sređenije, imati više smelosti da preuzimaju rizike, pokreću inicijative, menjaju radna mesta i šire sfere interesovanja i sopstvenog razvoja.

 

Svoj odbornički posao Ranković shvata veoma ozbiljno i, kako kaže, kao angažovanje u tri ravni: sa aspekta politike stranke koja je i vlasnik odborničkih mandata, sa aspekta građana na području koje predstavlja i sa aspekta generacijske pripadnosti, odnosno kao zastupnik interesa mladih u lokalnom parlamentu.

 

Upitan kako ga doživljavaju stariji članovi parlamenta, on kaže da je zahvalan što su ga prihvatili kao ravnopravnog učesnika u parlamentarnom životu. – Naravno, oni stariji i po godinama i po odborničkom stažu su uvek tu da upute savet a na meni je da li ću ga poslušati. Nema nikakvih barijera kada je reč o mom angažovanju. Ja sledim politiku stranke, ali sam pripremam svoje nastupe. Situacija je mnogo liberalnija nego što sam očekivao kada sam nakon prošlogodišnjih izbora dobio poverenje i stranke, ali i birača da obavljam odborničku funkciju.

 

Mladi su frustrirani

 

Bilo bi zaista licemerno reći kako politika u Srbiji nije ogađena mladim ljudima. Iako sam poprilično involviran u politički život pre svega svoga grada, a onda i svoje države, ne mogu a da se ne složim sa svima onima koji kažu da im se politika gadi. Današnja politička scena je zagađena svim mogućim bolestima koje mlade ljude teraju daleko ne samo od aktivnosti u njoj, već i od samog života u Srbiji – uveren je Aleksandar Šargić, dvadesetdevetogodišnji član Glavnog odbora Liberalno-demokratske partije.

 

U Srbiji je, smatra Šargić, na delu “gerontologija” – vladavina starih ljudi i to u svim sferama: ekonomiji, biznisu, umetnosti, prosveti i naravno politici.

 

U manjim gradovima, a to su svi osim Beograda, Novog Sada, eventualno Niša i Kragujevca ovaj problem je još izraženiji. To frustrira svakog mladog čoveka koji ima ambiciju da i drugima i sebi pruži najviše onda kada je najjači, najsposobniji, najbrži – tvrdi on. I premda, kako kaže, lično nije pristalica davanja šanse mlađima po svaku cenu, smatra da skučenost mogućnosti za mlade ljude u Srbiji je tolika da to već prerasta u dominantan društveni problem.

 

– Još veći problem predstavlja nedostatak vertikalne prohodnosti u društvu. Danas, ako niste nečiji sin, rođak ili poltron nemate gotovo nikakvu šansu da napredujete. To je najveći izvor frustracije za mlade ljude zbog čega apstiniraju ne samo od politike, nego, rekao bih, od svakog oblika društvenog života. Ova slika je naša realnost, ali tu realnost ne prenose mediji, ni državni, ni privatni, jer je mnogo lakše i udobnije zavaravati i sebe i druge kako smo, u stvari, nadomak normalnog stanja pa su nam potrebne samo kozmetičke promene.

 

Iako priznaje da i LDP nije savršena i da pati od bolesti koje imaju i druge stranke, Šargić, ipak, ocenjuje da u njoj postoji veći stepen osetljivosti za realne probleme. – LDP ne zaluđuje ljude velikim nacionalnim temama zbog kojih patimo vekovima. Nije zagledan u prošlost, ne previše ni u budućnost, nego čini mi se u sadašnjost i surovu realnost od koje ne beži. To je blisko mom shvatanju života i zato sam tu. Tu sam i zbog činjenice da je kod nas liberala moguće doći, pokazati određenu sposobnost i dobiti šansu da se iskažeš. Nisam poznavao nikog od vodećih ljudi u LDP-u pre 16 meseci kada sam postao njen član, a danas sam član Glavnog odbora. Pri tome, bio sam jedan od članova koji je najviše kritikovao rad rukovodstva stranke i predsednika lično. Mislim da je to dokaz demokratičnosti i otvorenosti LDP-a – zaključuje on.