Ne krije se istina – prvo partija, pa funkcija


Ako posmatramo
položaj žena na političkoj sceni, a imajući u vidu poslednje lokalne izbore,
postojeće političke grupacije su manje-više poštovale princip o 30 posto
zastupljenosti žena na izbornim listama, međutim, prilikom određivanja odbornica
i odbornika za lokalni parlament baš i nisu. Inače i „princip 30 posto“ na
izbornim listama je neprincipijelan, jer žene čine više od 50 procenata
stanovništva, te bi bilo zgodno da su makar isto toliko zastupljene u lokalnim
i ostalim parlamentima.

U aktuelnom sazivu
bečejske skupštine opštine od 36 odborničkih mesta 8 (22,22 posto) pripada
ženama, u prošlom sazivu ih je bilo 10 (27,77 posto), a pre toga 4 (11,08
odsto).

 

Stranački odbornički
„raspored“ (u slučaju stranaka na vlasti) pak izgleda ovako: sa 25 procenata su
zastupljene žene u okviru GG Pokret za Bečej, od 8 odbornika dve su žene, u
Demokratskoj stranci od 4 odbornička mesta jedno je povereno ženi (25 posto), od
6 odborničkih mandata koliko je osvojio Savez vojvođanskih Mađara jedan pripada
ženi (16,66 posto), Demokratska stranka vojvođanskih Mađara od dva odbornička
mesta jedno je poverila ženi (50 posto), i G17 plus je od dva odbornička mesta
jedno (50 posto) prepustio ženi.

 

Liga socijaldemokrata
Vojvodine raspolaže jednim odborničkim mandatom i njihov lokalni poslanik je
muškarac. Isti je slučaj i sa strankom „Kao jedna kuća“ kojoj pripadaju dva
odbornička mesta.

 

Demokratska zajednica
vojvođanskih Mađara koja je napustila Mađarsku koaliciju i trenutno je
opoziciona partija, ima četvoricu odbornika i jednu odbornicu (20 posto).
Takođe opoziciona Srpska radikalna stranka od 5 odborničkih mandata jedan je
poverila ženi (20 posto), ali i tu ima nekih promena, jer se Verica Nikolić
priključila novoformiranoj stranci Tomislava Nikolića (za sada se ne zna da li
će zadržati mandat). Opozicioni DSS ima jednog odbornika.

 

Ni u opštinskoj vladi
(Opštinsko veće) nije poštovan princip rodne ravnopravnosti. Od devet članova samo
je jedna žena (11,11 posto) – Ilona Varnju (DSVM), zadužena za kulturu i
obrazovanje, koja je na ovoj funkciji u drugom mandatu. U prethodnom sazivu Opštinsko
veće je brojalo 6 članova i tada je Varnju jedini član ženskog pola (16,66
posto).

Do kraja ovog teksta
ispostaviće se još štošta: da žene i ne žele u politiku, da ih ne „pušta“
okolina i svakodnevne obaveze, i da je stranačka pripadnost presudna, kao i kod
muškaraca, to se čak ni ne krije.

 

Žene nerado prihvataju rad u političkim strankama

 

Ilona Varnju kaže da
to što je jedina članica lokalne vlade ne predstavlja problem kada se radi o
međusobnoj komunikaciji i vršenju funkcije.

 

„Niko ne sprečava ni
planove, ni ideje, ni inicijative političarki, u Bečeju nema takvih problema,
ali problem je što sam ja jedina žena u ovom opštinskom telu. Ne znam zbog čega
je to tako, ali mladi, naročito žene, nerado prihvataju rad u političkim
strankama. Mada, u ovom mandatu imamo više žena nego ranije, ne u Opštinskom
veću, već na raznim položajima u Opštinskoj upravi i u kabinetu predsednika, ali
smo daleko od toga da bude pola-pola. Mislim da žene treba ravnopravno i
ravnomerno da učestvuju u politici, isto kao što učestvuju u prosveti,
tehničkim naukama ili u bilo kojoj drugoj delatnosti i da trenutna tendencija ide
u tom smeru.“

 

Godinama unazad na
visokim funkcijama u lokalnoj vlasti nije bilo žena. Ta mesta su uvek pripadala
muškarcima.

 

Jedina žena u Bečeju
koja je uspela da bude na „visokom položaju“ je Mileva Džakulin, koja je bila
predsednica opštine 1985. godine kada je mandat trajao dve godine. Ona je
takođe bila dva mandata na mestu predsednice Veća udruženja rada, a ova funkcija
se u ono vreme smatrala „moćnijom“ i od predsednika opštine. Tri mandata je
bila i delegatkinja u skupštini SFRJ (od 1978. do 1986. godine).

 

U novijoj istoriji
žene su uspele da „stignu“ samo do mesta zamenika predsednika skupštine. U
prethodnom mandatu na tom mestu je bila Tamara Travica iz Demokratske stranke,
a sada Ildiko Nađ iz Demokratske stranke vojvođanskih Mađara. Po njenom
mišljenju žene su i dalje više okrenute porodici i nerado se bave politikom jer
to iziskuje veći angažman, pa je zato mali broj žena na visokim funkcijama i
odgovornim mestima.

 

O svom iskustvu tokom
mandata na mestu zamenice predsednika Skupštine opštine, Tamara Travica kaže: „Imala
sam dobru saradnju sa svima iako smo imali jako težak mandat od 2004. do 2008.
godine. Zapravo, taj mandat sam započela kao opoziciona odbornica. Naime, nakon
opoziva prethodnog i izbora novog predsednika opštine mi iz opozicije smo došli
na vlast, pa smo zatim bili razrešeni, pa opet imenovani. Sve to se dešavalo za
tri godine, bilo je i  ružnih i teških
momenata, ali u onom periodu kada smo na miru mogli nešto da radimo, žao mi je
što nije trajao duže, imala sam dobru saradnju sa svim koalicionim partnerima,
sa svim odbornicima. To se sve nauči, učite svakodnevno, od prvog do poslednjeg
trenutka. Kroz taj mandat sam doživela na neki način i svoj lični razvoj“.

 

U Bečeju je i dalje
nedovoljna zastupljenost žena u politici, one se mahom nalaze na mestima
sekretara i rade administrativne poslove, ali razloge ipak treba tražiti u
samim ženama, njihovom opredeljenju i spremnosti da se bore za svoje pozicije.

 

„U Bečeju imamo puno
žena koje su fakultetski obrazovane i koje bi mogle da doprinesu poboljšanju rada
u opštini uopšte, ali nerado prihvataju rad u političkim strankama i ne samo
to, nego i da budu na odgovornim mestima, nekako ne žele to. Da li misle da je
rad i učestvovanje u politici i na odgovornim mestima nešto nesigurno, ne znam,
ali situacija tako govori“, kaže Ilona Varnju.

 

Po mišljenju Tamare
Travice, koliko će žene biti zastupljene na političkoj sceni i na odgovornim
funkcijama, prvenstveno zavisi od njih samih, ali im je potrebna i podrška od
svojih najbližih, porodice, muževa, momaka, dece.

 

„Ovde definitivno još
uvek postoji ono patrijarhalno, da je ženi mesto u kuhinji – varjača, kecelja,
šerpa, deca. Uverila sam se da je to prisutno i među intelektualcima, koji to
možda neće javno izgovoriti ali tako misle. To je strašno, i ako nemate podršku
sa te strane, onda ne možete da se bavite takvim poslom. Postoji još jedna
predrasuda, a to je da je politika nešto, najblaže rečeno, prljavo. Ljudi na to
tako gledaju, a još je izraženije ako se politikom bavi žena. Prosto vam negde
bude strašno da kažete čime se bavite, šta radite, jer ljudi to tako
doživljavaju. Sve to zavisi od samog čoveka, ljudi su različiti, neki su dobri,
zli, korumpirani, lopovi, ovakvi, onakvi, imate to u svakoj profesiji, pa tako
je i u politici. Možda kod nas politika danas, zbog svega što nam se dešavalo,
malo liči na nekakvu „baricu“. Razni ljudi su videli u nekom trenutku mogućnost
da profitiraju, a da im za to nije potrebno ništa, ni škola, ni znanje, pa su ušli
u politiku i iskoristili svojih pet minuta. To kvari celu sliku, ali se nadam
da će to proći, mora proći Po meni u ovoj zemlji se ljudima moraju obezbediti
radna mesta, jer je ovo sve  posledica
toga što ljudi nemaju šta da rade“, kaže je Travica.

 

Ipak, po viđenju
naših sagovornica postoji pomak kada se govori o broju žena na političkoj
sceni. „Da li je tome doprineo zakon koji je donet u međuvremenu, kojim je
propisan određen broj žena na listama, to ne mogu sa sigurnošću da tvrdim, ali,
koliko ja vidim to je jedna dobra kampanja. Vi danas i na lokalu u svakoj
stranci imate da je, koliko je moguće, poštovan taj procenat žena“, tvrdi
Travica.

 

 

Direktori „pri“ novcu, a direktorke…

 

Ako se svi – deklarativno
– zalažu za rodnu ravnopravnost, zašto je onda bilo potrebno „propisati“ famoznih
30 posto i zašto ne 50? Postavlja se i pitanje „gde je“ taj propis kada dođe do
podele direktorskih fotelja u javnim preduzećima, koja se vrši po partijskom
ključu, a ne po stručnosti?

 

Situacija u Bečeju
govori da su direktorska mesta u javnim preduzećima i dalje rezervisana za
muškarce.

 

Od četiri javnih
preduzeća (Stankom, Toplana, Vodokanal, Komunalac) samo Komunalac ima
direktorku, i to od pre tri nedelje.

 

Preduzeće Gas d.o.o.
(firmu su formirali NIS i bečejska Toplana) vodi muškarac, a isti je slučaj i
sa novoosnovanim preduzećem za gazdovanje smećem „Potisje“ (preduzeće su
formirali opština i firma iz Mađarske).

 

Kao i u drugim
sredinama, žene u Bečeju vode manje važne (nema toliko para) opštinske ustanove
i škole. Na mestu direktora, žene se nalaze u sve četiri osnovne škole, u
Ekonomsko-trgovinskoj srednjoj i u muzičkoj školi. Žena vodi i predškolsku
ustanovu „Labud Pejović“. Takođe, direktorice „direktorišu“ i u Narodnoj
biblioteci, Gradskom muzeju, Centru za socijalni rad, Dečji dispanzer Doma
zdravlja vodi načelnica, a žene vode i Opštinski sud, Opštinski organ za
prekršaje i Poresku upravu.

 

Presudan uticaj stranačke pripadnosti

 

O rodnoj
ravnopravnosti kada su funkcije u pitanju, ali i o presudnom uticaju stranačke
pripadnosti, bivša zamenica predsednika skupštine, Tamara Travica kaže: „Kod
nas na svim tim javnim funkcijama, ako govorimo u procentima, 90 posto, možda i
malo više, su sigurno članovi neke stranke, a samo mali broj ljudi je u nekom
trenutku doveden na položaj zbog stručnih kvaliteta. Uglavnom je stranačka
pripadnost tu prisutna, što mislim da uopšte nije loše i mislim da ti ljudi
treba da poteknu iz nekih stranaka, ali ne kažem da je to uslov i ne kažem da
neko ne treba da bude na položaju ako nije u nekoj stranci. Kada tako gledamo
na stvari, prvo, iz koje stranke neko potiče, to vam nešto govori o toj osobi,
drugo, gledamo kakva je osoba po znanju, iskustvu, sposobnostima, a onda idu
sve ostale karakteristike. Mislim da ako želite da nešto bude onako kako treba,
onda bi osoba koja ima određene kvalitete za vršenje određene funkcije treba da
bude baš na toj funkciji. To je kvalitet, kada vi iz određene stranke date na
određenu poziciju ono najbolje što imate i pri tome vodite računa o tome da to
bude ravnopravno zastupljen pol. Ako nemate osobu odgovarajućeg kvaliteta, onda
bi bilo dobro da ih „napravite“. Ako je postojala neka kvalitetna osoba koja
nije recimo član DS-a, mi smo je imenovali, jer smo smatrali da je stručna i da
će dobro da obavi određeni posao. To smo često radili, ali se to završavalo
loše po samu stranku, zato što su ti ljudi u sledećem mandatu odjednom osvanuli
u nekoj drugoj stranci i nisu pokazali korektnost.“

 

Kome treba drugačiji način razmišljanja

 

Iildiko NadjSve tri sagovornice
su se složile sa konstatacijom da žene imaju potencijal koji nije u dovoljnoj
meri iskorišćen.

 

„Bilo bi dobro kad bi
u politici i na vodećim funkcijama  bilo
više žena, jer one razmišljaju drugačije i prilaze problemu na drugačiji
način“, kaže Ildiko Nađ.

 

Sličan komentar ima i
Ilona Varnju: „Neki naučnici su analizirali doprinos žena političara u raznim
oblicima društvenih delatnosti i uopšte u javnom životu, pa je rečeno da žene
imaju posebne osećaje za razne probleme koje muškarci ne mogu odmah da primete
ili da reše. One šire gledaju stvari, ne samo taj jedan momenat koji treba da
se reši, nego i pozadinu, okolnosti, posledice i uzroke“.

 

„Mislim da žene imaju
potencijal i želju da se bore i menjaju stvari, ali im fali podrška, da im se
kaže da one to mogu, znaju, da jesu sposobne, da treba da se pitaju i da treba
da se uključe u sve tokove. Žene imaju jedan poseban senzibilitet sa kojim
prilaze stvarima i to je vrednost koju treba iskoristiti. I za to je potrebna
kampanja, kao i za sve. Ipak je ovaj narod voljan to da prihvati, treba nam vremena,
ali kada mi to forsiramo, nekako se sve više prihvata. Uvek će biti određen
procenat koji će reći, ne, to ne dolazi u obzir, ima da sediš kod kuće, to je
tvoj posao, ali većina ljudi je spremna da prihvati nešto novo i drugačije“,
kaže Tamara Travica.

Što se tiče ocene uspešnosti i efikasnosti
žena na rukovodećim mestima, ona smatra da bi o tome bilo interesantno čuti mišljenje
muškaraca.