Najekstremniji su najmlađi

Internet je u
kratkom periodu postao osnovno sredstvo komunikacije, a uskoro će, po svemu
sudeći, biti i najmoćniji medij. Mladi ljudi, naviknuti da nemaju pravo glasa u
bilo kom mediju kome ima pristup veći broj ljudi, internet koriste kao sredstvo
gde žele da se istaknu.

Nažalost, baš u
tim godinama, mladi ljudi imaju potrebu za dokazivanjem na “pogrešan način”.
Vrednosti (moralne i fizičke) se u tim godinama ogledaju u stvarima koje su
suprotne onome što bi smo nazvali normalnim.

Internet, kao
sredstvo komunikacije im dozvoljava da sve ono što ne mogu ili ne smeju javno
da kažu, to urade ovim putem.

Nezvanična
definicija ekstremizma je da je ekstremno sve ono što društvo smatra
neprihvatljivim.

Istorija je
pokazala da trenutno “društveno neprihvatljivo” kasnije često postaje društveni
obrazac, bilo da se radi o modi, muzici…

Često se dešavalo
da ono što je u jednom momentu proglašeno “ekstremnim” kasnije bude nazivano
“revolucionarnim”, zavisno od toga ko piše istoriju. Ponekad, naročito ako su u
pitanju društvene promene, ekstremizam donosi evolutivne skokove, te ga sa
aspekta globalnog društvenog razvoja možemo smatrati i “okidačem” revolucija i
uopšteno govoreći pozitivnom stvari.

Danas u doba
“ekstremnog” razvoja tehnologije, pojam ekstremizam bi trebalo gledati, kao na
“nešto neuobičajeno” ili “čudno”, nego kao nešto loše.

Internet je
svakako medij koji je najviše napredovao. Medij, gde je postignuta najveća
sloboda kako govora, tako i razmišljanja.

Mali broj sajtova
se danas može zamisliti bez Foruma, ili interaktivnih delova u sebi, tj
mogućnosti komunikacije sa posetiocima.

“Internet kao
mesto gde vaš “protivnik” gotovo da nema šanse da sazna ko ste, predstavlja
“divan” poligon za pražnjenje pubertetskih bubica. Neretko ćete videti po
forumima i irc kanalima neosnovane uvrede i pretnje…

Ne mogu sve ovo
nazvati ekstremizmom već lošim odgojem dece koja odrastaju uz pokemone i
kompjuterske igre. Tvrdim da su Branko Kockica i fudbal sa drugarima daleko
bolji način da se deca odgoje na pravi način.

Gde to vodi…
Nikuda, osim ako uskoro ne počnemo da živimo u virtuelnom svetu, gde će se
bitne životne odluke donositi tastaturom, ako počnemo da se rađamo iz USB-a, a
umiremo u Recycle Bin-u…,” kaže web dizajner iz Mladenovca Slobodan Delić.

Anonimnost jednako sloboda govora?

Jedan od vodećih
stručnjaka na polju IT tehnologija Zoran Đorđević, koji dugo radi upravo na
njihovom razvoju i u Mladenovcu, tvrdi da “ekstremizma” definitivno ima na
internetu i njegovim forumima.

“Ljudi, naročito
mladi, misle da je Internet dovoljno velik i relativan pojam da im pruži svu
anonimnost kada po forumima pišu ono što u realnom životu nikada ne bi, što
zbog moralnih kočnica, što zbog straha od društvenih ili krivičnih sankcija.

Internet ima tu
osobinu da je daleko bliži svakodnevnom čoveku nego bilo koji drugi javni medij
i stoga ne bih isticao internet kao medij koji je posebno podložan
ekstremističkim idejama i stavovima, već radije kažem da je tu samo izraženija
slika onoga što se da videti po drugim medijima”, tvrdi Đorđević.

Kao jedan od
administratora portala grada Mladenovca, on kaže da su čak i u manjoj lokalnoj
zajednici, kao što je Forum sajta www.mladenovac.info primetne pojave “preterivanja u iznošenju
stavova” naročito kada se dotaknu neke političke ili nacionalne teme.

“Interesantno je
da u tome prednjače mlađi posetioci koji sa neverovatnim žarom pričaju, recimo
o ratu u Bosni, iako su u to vreme imali pet do šest godina, kaže Đorđević.

Još jedna
interesantna pojava, koju je kao administrator nekoliko foruma do sada uočio
je, kako kaže, primena poznatog Njutnovog zakona, po kojem akcija izaziva
reakciju, ali sa svojim postulatom primenjivim i na internet forume.

“Naime, čim neko
postavi neki post na forum u ekstremnom tonu, istog momenta se nađe neko ko
zastupa suprotne stavove i to na ništa manje ekstreman način. Na sve pokušaje
smirivanja strasti, odgovor prvog je da “…on može da kaže šta misli, prošlo
je komunističko vreme…” a drugog da je “…morao da odgovori u istom tonu,
jer je ovaj prvi bio vrlo agresivan u svojoj poruci…”, primećuje Zoran
Đorđević.

Web dizajner i
administrator nekolikih foruma i sajtova Slobodan Delić se slaže sa Đorđevićem
u tome da su upravo najmlađi i najekstremniji.

“Posebno su mladi
od 13 do 19 godina skloni ekstremističkom ponašanju na Forumima. Administrator
i moderator sam na nekoliko foruma i imam puno iskustva sa tim. Na malom broju
foruma ćete naći konstruktivne rasprave, uglavnom se sve svodi na uvrede,
“prozivanja”, nipodaštavanje truda ostalih i slično. Generalno, uzrok svemu
tome je slaba edukovanost aktera diskusija koji svoje neznanje nadomešćuju
agresijom prema svemu što je njima nepoznato, bez želje da se “spuste na
zemlju” i nauče”, kaže Delić.

Najgora od svih
varijanti je idolopoklonstvo koje izrasta u ekstremizam kod velikog broja
mladih (idolopoklonstvo mladog čoveka, nedovoljno zrelog, bilo da se radi o
klubu za koji navija, stranci čiji je simpatizer…)

Ekstremizam te
vrste može dovesti do nemerljivih količina gluposti na jednom mestu, neretko sa
posledicama u “realnom svetu”, smatra Delić.

“Mene lično
najviše pogađa pametovanje oko političkih stranaka, stvaranje idola u liku
pojedinaca i slično, a sa druge strane, apsolutno neznanje o tome o čemu se
priča…”

“I još jedan vrlo ilustrativan primer…”

“Imamo posetioca
koji se u postovima diskretno i nenapadno, ali ipak otvoreno zalaže za
legalizaciju marihuane. Ekstremno i neprihvatljivo, čak zrelo za krivično
gonjenje, rekli biste… Ali, zar u Holandiji marihuana nije legalizovana? Zar
svakim danom nema sve više i više javnih ličnosti i kod nas i u svetu koje se
takođe zalažu za ovo?

Posle dužeg
razmišljanja šta raditi i konsultovanja sa par ljudi iz pravne struke, koji su
nam objasnili da zalaganje za legalizaciju nije krivično delo, odlučili smo da
njegove postove tolerišemo sve dok su u okvirima kulturnog i dok marihuanu
otvoreno ne ponudi na prodaju”.

Rasnog ili verskog
ekstremizma na sajtu www.mladenovac.info
nema, smatra Đorđević.

Mržnja prema lokalnim političarima

U poslednje vreme
je, naročito prema političarima izražena mržnja i to ne u formi korektne
diskusije ili mišljenja (što su na ovom sajtu uvek odobravali) već u formi
vulgarnog vređanja, čak i na ličnoj osnovi. Osobito je primetno da se broj ovih
neprihvatljivih komentara i poruka povećava sa pojavom i vrlo često
izmišljanjem afera.

“Opet se vraćamo
na anonimnost i “osećaj snage” koju internet daje. Na samom forumu www.mladenovac.info , koji ovih dana
broji 500 članova, smo se skoro svi međusobno upoznali te i nema nepristojnih
ličnih vređanja, dok u interaktivnim delovima sajta gde posetioci mogu da
postave svoje mišljenje ili komentar sasvim anonimno, dolazi do takvih reči
kakvih se ponekad i sam postidim čitajući ih,” kaže Đorđević i dodaje da je na
drugim forum zajednicama, koje su veće taj problem daleko izraženiji.

Takvo ponašanje
nema opravdanja.

Ništa, ali baš
ništa ne može da bude opravdanje da bi se neko lično vređao ili da bi se
pozivalo na mržnju, smatraju administratori i moderatori sajta www.mladenovac.info. Na samom početku,
ovaj sajt nije imao mehanizme za filtriranje takvih poruka. Smatralo se da su
svi posetioci dovoljno zreli da stoje iza svojih reči.

Nedugo zatim,
kako se broj posetilaca povećavao, počelo je i sa ekstremnim porukama po
forumu.

“Srećom, i mi kao
administratori, ali i drugi posetioci foruma, na šta sam posebno ponosan, smo
reagovali i blagovremeno sprečili takvo ponašanje. Mogu slobodno da kažem da na
Forumu sajta www.mladenovac.info
danas nema vulgarnosti i vređanja. Ima, naravno, suprotnih mišljenja, često
krajnje suprotnih, ali svrha Foruma i jeste upravo to. Međutim svi postovi su u
granicama društvenih normi i apsolutno su prihvatljivi.

Problem smo do
nedavno imali sa komentarima vesti koje objavljujemo na sajtu. Tu je bilo svega
i svačega. Međutim od nedavno smo reprogramirali i taj deo, tako da komentari
koji sadrže psovke, nepristojne reči i koji su po svom sadržaju uvredljivi po
nečiju ličnost se ne objavljuju” kaže Đorđević.

Cenzura?

Ovde dolazimo i
do večite dileme svih medija u svetu:
Kada briga o kvalitetu prerasta u cenzuru i Gde je granica između
slobode govora i govora mržnje? Posebno pitanje je: Kako razlikovati
demokratiju od anarhije?

Dobra definicija
ekstremizma ne postoji, pa ni valjani savet za ove dileme. Ostavljeno je sve
tzv “slobodnom sudijskom uverenju” i savesti samih administratora i moderatora.

Više puta su administratori sajta bili u dilemi da li da
neki post ili komentar objave ili ne, kaže Đorđević. Dešavalo se da komentar
bude krajnje korektan, ozbiljan, konstruktivan i da na kraju u jednoj rečenici
pošiljalac opsuje ili uvredi nekoga.

“Obrisati ga bi
bilo prava šteta jer je čovek rekao zaista pametno, a opet ostaviti ga sa
takvom

nekom vulgranom
psovkom je neprihvatljivo s obzirom da sajt posećuju i deca…

Na kraju smo
usvojili interno pravilo da se briše sve što iole miriše na psovku, vređanje i
optužbe bez argumenata.

Iako svako od nas
pet administratora ima svoj deo za koji je zadužen, u pojedinim slučajevima se
svi zajedno konsultujemo.

Ponekad nas
optuže da smo suviše cenzorski orijentisani, da branimo nekoga ili nešto, da
nas neko plaća, ali sve je to cena ako želite da ekstremno ponašanje izbacite
sa interneta”, rekao je Đorđević i dodao
da je to nemoguća misija, ali se oni makar trude.

Pored tih
“relativnih kriterijuma” gde je na moderatoru da odluči da li neki komentar
prelazi granicu ili ne, postoje i neki opšti kriterijumi. Definitivno, ni u
jednom obliku, se ne dozvoljava širenje mržnje i pozivanje na diskriminaciju u
rasnom, verskom i nacionalnom pogledu. Takođe, čak i nagoveštaj pedofilije bi
bio bez razmišljanja prosleđen policijskim organima. Na kraju krajeva, to je i
zakonska obaveza i tu dilema ne postoji.

“Veliki brat” nas posmatra

Iako je priča o
“Velikom bratu” fikcija, internet je takav medij da se ipak sve vrlo lako prati
i u većini slučajeva eventualni “počinilac” lako pronađe. Đorđević kaže da su
administratori sajta www.mladenovac.info, kao i svi drugi u Srbiji u zakonskoj obavezi
da na sudski zahtev predaju “dnevnike poseta” tzv logove iz kojih se vidi
odakle je, kada i sa kojeg provajdera napravljena poseta sajtu. Daljim
policijskim radom, traženjem na uvid logova od provajdera policija može bez
ikakve muke da dođe do kompjutera sa kojeg je poseta napravljena. Sve ostalo je
policijsko sudska rutina.

Naravno, sve to
samo uz sudski nalog. Sve drugo bi bio pravi “Veliki brat”.