Marginalizovanje mladih


Mladi koji su u
politici, generalno gledano ne mogu da dođu do izražaja od starijih kolega. U
Prijepolju to i odgovara vladajućoj garnituri, jer, valjda zbog godina, mladi
ljudi nisu podobni i poslušni.

Kakav je odnos
stranaka prema mladima, najbolje govori slika prijepoljske Skupštine. Mladi,
koji sede u skupštinskim klupama, mogu se nabrojati prstima jedne ruke, a među lokalnim
funkcionerima nalaze se političari u poodmaklim godinama.

 

 Iako mladi čine
jednu od glavnih tema u predizbornim parolama i obećanjima, posle izbora, ostaje
samo krilatica „na mladima svet ostaje – ako im šta ostane od starijih“, rekli
bi aforističari.

 

– Velike kampanje,
velika obećanja i velika želja da se dođe do zaposlenja.  Noćima ne spavamo, danima ne odmaramo, jer su
nam rekli “što više radite, dobićete bolja mesta”. Izbori prolaze, ostaje nada
da će ispuniti ono što su nam obećali. Mnogima su obećana radna mesta u Opštini,
Policiji, Direkciji, Zavodu za zapošljavanje, bankama, benzinskim pumpama, školama.
Razočarani prelaze u druge stranke, a mnogi postaju apatični, nikad više ne
izlaze na izbore, ovako objašnjavaju razočarani omladinski aktivisti svoj
politički put od nade do razočarenja.

 

Nošenje stranačkih
barjaka, lepljenje plakata, stranački štandovi, delenje letaka, poslovi su koji
su namenjeni za većinu politički angažovanih omladinaca. Druge, „profitabilnije“
i „intelektualnije“ poslove obavljaju „stariji, iskusniji, lukaviji,
pametniji“, jednom rečju vukovi. Takva je situacija i kad dođe do podele
„kolača“ vlasti. Vukovi razgrabe sve, a mrvice koje ostaju, poput eventualnih
odborničkih mesta, pripadaju onim najpodobnijim, najposlušnijim, onima koji
dižu ruke bez razmišljanja.

 

Zbog čega vrlo malo
mladih ljudi ima u javnom životu Prijepolja, pitali smo one retke koji su
aktivni u političkom životu ove sandžačke opštine.

 

Ana Pejović,
odbornik Demokratske stranke kaže da su mladi ljudi potpuno marginalizovani, da
ih stranke samo formalno angažuju pred izbore i da je to najverovatnije nasleđe
prošlosti, zasnovano na nepoverenju u mlade.  

 

– Bila bi
potrebna dublja analiza da se utvrdi zbog čega mladih ljudi nema u javnom
političkom životu. Evidentno je da ima kvalitetnih pojedinaca. Međutim, istina
je da ih je vrlo teško animirati i pokrenuti. Mladi ljudi su razočarani
sveopštim stanjem u društvu  i jedino ih
pokreće neki konkretan interes, kaže Ana Pejović.

 

– Mladi nisu
motivisani, zato što nisu dovoljno afirmisani unutar svojih političkih partija,
kaže Elma Bukvić iz Demokratske partije Sandžaka. Ona dodaje da mladi koji su u
politici, generalno gledano ne mogu da dođu do izražaja od starijih kolega.

 

– Mislim da u
Prijepolju to i odgovara vladajućoj garnituri (SNS, SDP Rasim Ljajić, DS, SPS),
jer, valjda zbog godina, mladi ljudi nisu podobni i poslušni. Očigledno da im
takvi ne trebaju. Zbog svega toga, ovakvo je stanje na samo u prijepoljskom
društvu, nego u društvu uopšte. Sasvim je jasno da ljudi koji su nas doveli u
ovo stanje nisu sposobni da ga poprave. Reformu mogu izvesti samo mladi,
obrazovani, nekorumpirani, beskompromisni ljudi, kaže doktorka Elma Bukvić iz
DPS.

 

Koordinator
mladih Liberalno demokratske partije Edin Striković, kaže da su mladi potpuno
zapostavljeni i da se to najbolje vidi iz starosnog sastava Skupštine opštine
Prijepolje, gde ima vrlo malo mladih.  

 

– Tu sede ljudi
koji su tu u poslednjih 4-5 saziva. Oni nisu ništa uradili za mlade u prošlosti
a neće ni u budućnosti. Zbog toga iz Prijepolja sve više mladih odlazi tražeći
posao i bolju budućnost.  

 

Striković smatra
da je potrebno više tolerancije prema mladima i uvažavanja njihovih stavova i
pogleda na svet. – Stariji treba da prestanu da na nas gledaju kao na balavce,
opštinske vladajuće strukture treba da se otvore prema našim shvatanjima, da
saslušaju naše predloge. Najbolji primer odnosa prema mladima jeste Sandžačka
demokratska partija Rasima Ljajića, koja je u poslednjoj kampanji angažovala
mnogo mladih ljudi i koja je posle izbora po formiranju vlasti, apsolutno
zaboravila na tu grupaciju, ističe Edin Strikovoć iz LDP.

 

Očigledno je da se u Prijepolju o mladima kao političkim liderima teško
govori, jer su potpuno minimizirana grupacija. Na to verovatno utiče odnos
celokupnog društva prema mladima, ali i manjak i nedostatak ideologije kod
mladih. Političku borbu ne treba posmatrati samo kroz zapošljavanje i dobijanje
radnih mesta, već i kroz reformu društva.