Mladi su otišli, a stariji ostali sami, zato nam je neophodan dom za starije osobe – ovako se najkraće mogu sažeti mišljenja većine građana i građanki koji su popunili našu anketu i u skoro 90% slučajeva odgovorili da je našoj sredini potrebna ova ustanova. Sa nama su podelili svoja iskustva i stavove i oni koji više ne žive u Prijepolju, gde su im ostali roditelji, kao i oni koji su još uvek tu, ali su zbog posla i obaveza sprečeni da se na adekvatan način brinu o starijima kojima je to potrebno.
Kako je rekla jedna sugrađanka, nalazi se u sendviču generacija – sa ocem koji ima 84 godine, polupokretan je i dementan, i decom koja su mala i u tinejdžerskom uzrastu. Tu je posao, finansije, mora se stići na sve strane i svi očekuju od nje maksimalno angažovanje. Situacija je naročito teška jer u Prijepolju nema pomoći za negu starih i obolelih lica, pa je prinuđena da plaća negovateljicu i ti troškovi, sa hranom i lekovima, prelaze iznos od 1.000 evra mesečno. I pored toga, stalnu obavezu predstavlja nabavka lekova, vođenje oca kod lekara, kućni poslovi, a kad je negovateljica zauzuzeta prava je gimnastika naći slobodne dane. Kaže i da svoje mentalno i fizičko stanje u takvim okolnostima ne bi komentarisala, ali da nije teško pogoditi kakvo je.
Domsko odeljenja za smeštaj odraslih i starijih lica u Zabučju; Foto: Centar za socijalni rad Užice
U Zlatiborskom okrugu, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku i poslednjem Popisu, u 2022. godini živelo je 257.077 stanovnika, od čega je 59.566 imalo 65 i više godina. U Prijepolju je bilo registrovano 32.471 stanovnika, a 6.721 su imali 65 godina i više. U Prijepolju ne postoji ustanova za smeštaj i brigu o starijim osobama dok u celom Zlatiborskom okrugu postoje samo tri, od kojih je jedna privatna. U okviru Centra za socijalni rad Užice postoji Domsko odeljenja za smeštaj odraslih i starijih lica u Zabučju, kapaciteta 80 mesta, a isto odeljenje postoji i u okviru Centra za socijalni rad Požega, sa 50 mesta. U Priboju je na raspolaganju Doma za stara lica „Terza Eta“ čiji je kapacitet 97 mesta. Na oko 60.000 starijih od 65 godina u Zlatiborskom okrugu dolazi nepunih 230 mesta, odnosno, oko 260 starijih osoba na jedno mesto. Do mesta se teško dolazi, a slična situacija je u najvećem delu zemlje.
Domsko odeljenja za smeštaj odraslih i starijih lica u Zabučju; Foto: Centar za socijalni rad Užice
Direktorka Centra za socijalni rad Prijepolje Rada Divac smatra da je neophodno postojanja ustanove socijalne zaštite za smeštaj, odnosno doma za starije osobe ili prihvatilišta, koje bi bilo privremeno rešenje za pomoć i podršku pre svega starijim licima.
Činjenica je da Prijepolje ima visoku prosečnu starost i da je veliki pritisak na Centar za socijalni rad za smeštaj, a da nemamo blizu bilo koji dom koji bi mogao biti adekvatno rešenje za one ljude koji se nađu u stanju socijalne potrebe, pre svega za smeštaj u ustanovu socijalne zaštite, kaže Divac.
Prilikom razmatranja Narativnog izveštaja o radu i Finansijskog izveštaja Centra za socijalni rad Prijepolje za prošlu godinu, na sednici Skupštine opštine Prijepolje održanoj krajem aprila, više puta se čulo da je Prijepolju neophodan dom za stara lica, a ideju o njegovom osnivanju su podržali svi učesnici u diskusiji. Budimir Tešević, odbornik Partije ujedinjenih penzionera Srbije, insistirao je da se pitanje izgradnje doma dodatno aktuelizuje i najkasnije do kraja godine osmisli gde bi se mogao izgraditi, ističući da lokacija mora biti u centru grada, uprkos idejama da se dom pravi negde u okolini grada, za koje je, kako kaže, čuo. Tešević je istakao da stariji ne mogu biti po nekim zabitima, navodeći lokacije udaljene i po 15 kilometara od centra grada, poput Bara, Jabuke, Mileševe, već pored mladih i u blizini svih životnih pogodnosti. Osvrćući se na šaljive tonove iz sale, poželeo je svim mlađim kolegama i koleginicama da dočekaju godine u kojima će im biti potrebna pomoć drugih.
Rada Divac, direktorka Centra za socijalni rad Prijepolje
Objašnjavajući kakva je procedura za smeštanje u dom za starija lica, naravno, ako se nađe slobodno mesto, Divac kaže da prikupljanje dokumentacije nije jednostavan posao koji se može završiti brzo, naročito jer je potrebna obimna medicinska dokumentacija. To predstavlja problem u urgentnim slučajevima, kada se ukaže potreba za hitno smeštanje starije osobe u ustanovu. Izgradnja doma ili domskog odeljenja u Prijepolju bi značajno povećalo mogućnosti za reagovanje u takvim situacijama. Direktorka kaže da Centar za socijalni rad Prijepolje sada takve situacije rešava jer ima razumevanje i veoma dobru saradnju sa Domom za stara lica „Terza Eta“ u Priboju, gde se lice privremeno smesti dok se ne pronađe odgovarajuća ustanova socijalne zaštite, odnosno dom koji se finansira iz republičkog budžeta.
Cena smeštaja u domovima se određuje na osnovu skale i zavisi od potreba korisnika. U državnim domovima se kreću od 35.000 do 55.000 dinara, dok su u privatnim domovima cene više, kaže Divac. Dodaje i da se do smeštaja ne dolazi lako, jer je velika potražnja.
Mi kao država se nalazimo u situaciji da veliki broj korisnika traži smeštaj u ustanovu socijalne zaštite. Moram da kažem da državni domovi, verovatno i neki privatni, jer nisam imala priliku da se sa mnogima upoznam u privatnom sektoru, ali državni domovi pružaju svu neophodnu podršku, u smislu lekarske i socijalne podrške i svega onoga što čovek treba u tim godinama i tom zdravstvenom i svakom drugom statusu da se oseća dobro, da mu to bude prostor u kome će on da se oseća lepo, da svoje vreme provodi na kvalitetan način, da ima druženje i sve drugo. Državni domovi zaista to pružaju u najboljem smislu“, kaže Rada Divac.
Kao poseban motiva za osnivanja doma za starija lica u Prijepolju, gde bi se smeštali naši građani i građanke, uz boravak u blizini porodice, Divac ističe i to što kod nas postoje dve etničke grupe.
„Ljudi, kada ih odavde pomerite, odlaze u sredine gde živi jedna etnička grupa. Oni odlaze iz svog prirodnog okruženja, gde su postojale određene navike kroz hranu, kroz život, kroz socijalne reakcije, i moraju ih promeniti iz temelja. Ljudi u tim godinam su vrlo često nezadovoljni kad ih pomeramo i odlaze u nepoznato okruženje, kada je tamo organizacija života sasvim drugačija i oni moraju da se priviknu. To je još jedan dodatno težak momenata u psihološkom smislu, čak i ono razmišljanje gde će biti sahranjeni posle smrti je dovoljno opterećenje. To su sve neki razlozi koje ću pokušati da napišem i objasnim i da sa ljudima iz lokalne samouprave pokušamo da nađemo neko rešenje, kada su u pitanju ove naše četiri opštine, koje gravitiraju ovde, da nađemo neko zajedničko rešenje za prihvat i smeštaj, pre svega, naših sugrađana“, rekla je Divac.
Предлози и слога у мишљењима одборника Скупштине општине Пријепоље и представника локалне самоуправе о потреби за изградњом дома за старија лица, као и обећање да ће се директорки Центра дати задатак да се позабави овом темом, деловали су обећавајуће. Међутим, оно што обесхрабрује је то што ово није прва иницијатива за решавање неког горућег проблема која је дата и разматрана на седницама локалног парламента, а која је остала само на добрима намерама, идејама и речима. Можда је најсличнија била она о оснивању заједничког азила за псе луталице. Председници три општине – Пријепоља, Прибоја и Нове Вароши, потписали су меморандум пре скоро четири године, затим је пре скоро годину дана склопљен и споразум у вези обављања комуналне делатности зоохигјене између све четири општине (Пријепоље, Нова Варош, Прибој и Сјеница), али се ствари на терену не померају са мртве тачке.
Пројекције Уједињених нација показују да се до 2050. године предвиђа да ће број особа старијих од 65 година у свету бити више него двоструко већи од броја деце млађе од пет година и приближно исти као и број деце млађе од 12 година. Старење становништва погађа Србију као и већину земаља окружења. Тренутно је свака четврта особа у Србији старија од 60 година, а процењује се да ће до 2050. године бити свака трећа. Пораст процентуалног броја старијих особа је додатно изражен у малим срединама, које погађа и велики одлив млађег становништва. Старијим особама, чак и кад имају довољно новца, потребни су помоћ и подршка. До те помоћи и подршке се долази теже у мањим срединама, у којима нема домова за старије особе.
Пројекат „Локал прес Лаб 2.0“ је развијен и подржан од стране програма „Медијски инкубатор за Западни Балкан“ Free Press Unlimited, који је финансиран од стране Министарства спољних послова Холандије а реализују га чланице ПУ „Локал прес“.
Autor: Vladimir Malešić