Dve priče o majci i sinu (i javnim klozetima, pride)

Kulturni događaj protekle nedelje nesumnjivo je bila dvostruka filmska premijera, održana 4. decembra, u prepunoj sali, mada je to suviše blaga reč, na trećem spratu izabinskog prostora Kulturnog centra.

 

Oni koji nisu mogli da sede na stolicama, stajali su pozadi, sa strane ili sedeli napred na parketu, a gledaoci najbliži platnu bili su prinuđeni da legnu, kako ne bi smetali ostalima. Povod za ovu gungulu bile su premijere dva filma studenata režije četvrte godine Damira Romanova („Puls”) i Ognjena Glavonića („Ritam gitara, prateći vokal”). Kao na svakoj premijeri, počasna mesta u publici bila su rezervisana za ekipe koje su realizovale filmove. Beše to glamur na pančevački način.

 

Filmovi se žanrovski i po tonu toliko razlikuju da im se može pronaći malo dodirnih tačaka. Oba, više ili manje eksplicitno, govore o odnosu samohrane majke i mladića u ranoj zrelosti, a negde u pozadini pomalja se motiv domaćeg javnog toaleta, mada bi u ovom slučaju trebalo reći klozeta. Ali to je uzgredan deo obe priče, gnušanje oba autora na opštu zapuštenost i nekulturu.

 

Kadar iz filma „Puls”Damir Romanov je napravio horor komediju. Pozabavio se odnosima u vampirskoj porodici, u kojoj brižna majka, doktorka u hitnoj pomoći, ima problema s preteranim apetitom sina u adolescentnom dobu. Hrana je, naravno, ljudska krv, a kada majka ne može da je nabavi iz medicinskih zaliha, onda je neodgovorni sin pronalazi u noćnim klubovima. Žrtve su devojke koje ne odolevaju njegovom šarmu, pa čak ni jedna inspektorka koja na početku filma kreće u poteru za njim, da bi mu na kraju postala partnerka. Prepoznatljiv odnos majka i nestašno dete, iz vampirske perspektive, dobija bizarne obrise s komičnim efektima. U filmu, pored mnoštva mladih glumaca, u maestralno odigranoj ulozi majke pojavljuje se Vesna Trivalić.

 

Damir Romanov je odavno imao želju da napravi vampirski film, a želeo je i da radi s Vesnom Trivalić. Imao je dobar scenario, dobru ekipu, a do glavne glumice je stigao preko njenog muža, koji mu je asistent. Razmenjivali su se mejlovi, pomerala vremena snimanja.

 

– Svake godine tokom studija napravimo po jedan ispitni film. Prvi je bio nemi, da bismo naučili da se vizuelno izražavamo. U drugoj godini ograničeni smo na tri lika i tri prostora, da bismo usavršili tehniku. Tek u trećoj godini imamo slobodu da biramo sopstveni stil. U ovom filmu najjednostvnije je bilo izvrnuti optiku, prikazati sve iz ugla vampira. Do ideje smo došli kroz igru, i tako je nastao porodični vampirski film. Posle je sve bilo lako – rekao je posle premijere Damir Romanov.

 

Ognjen Glavonić je završio film pola sata pre projekcije i mada je u početku imao problema s tehnikom, publika je strpljivo čekala. Delo je snimano u Pančevu i delimično u Beogradu. Glavni junak je tipični predstavnik tranzicione generacije koji mulja nešto na buvljaku, pije pivo, vari džointe, teško ostvaruje veze i živi samo s majkom. U ovom slučaju to je glumica Vladica Milosavljević. Film je neka vrsta socijalne drame, a režiser je pronašao šokantne eksterijere i enterijere, da bi mešajući slike prošlosti i sadašnjosti skicirao obespokojavajuću priču o sudbini današnjih adolescenata. U momentu kada se svi mostovi iza i ispred njega ruše, glavni junak leže u krevet pored majke. To je jedino mesto gde može pronaći utehu.

 

Utisak nedelje

 

Autor filma, čiji portret je prikazan u našem listu posle projekcije dokumentarca „Živan Pujić Džimi“, žurio je na svirku u Galeriji „Elektrika”. Njegov bend nije mogao da ga čeka. Bio je to drugi deo progama te večeri.

 

Utisak nedelje: mnogo mladih i kreativnih mladića i devojaka na jednom mestu. Mnogo dobre energije. Potpuno je jasno zašto se Vesna Trivalić s njima dobro oseća.