Zločini iz mržnje ostaju nevidljivi

Najpoznatiji zločin iz mržnje, kojim je u Srbiji ova sintagma dobila na značaju, dogodio  u oktobru oktobra 1997, kada je trinaestogodišnji dečak romske nacionalnosti Dušan Jovanović na smrt je pretučen u strogom centru Beograda, u Beogradskoj ulici kod broja 33, nedaleko od kuće u kojoj je živeo sa porodicom.

Ubili su ga skinhedi, tada maloletnici, Milan Čujid i Ištvan Fendrik iz Zemuna. Poslednje večeri svog života Dušan Jovanovid je otišao u dragstor da kupi sok, a pri povratku su ga četvorica nasilnika tukli pesnicama i odvaljenim olukom, potom šutirali dok je ležao na zemlji.

Pravosudni epilog su maksimalne zatvorske kazne za starije maloletnike Čujida i Fendrika od deset godina zatvora, od kojih su izdržali po šest. Dvojica nasilnika nisu procesuirana.

Krajem 2012. godine izmenama i dopunama Krivičnog zakonika uveden je novi član (čl. 54a), kojim su predviđene posebne okolnosti za odmeravanje kazne za krivično delo učinjeno iz mržnje (zločin iz mržnje), ali se sa njegovom primenom nije daleko odmaklo zaključak je panelista tribine koju je krajem novembra organizovao Regionalni centar za manjine.

Zakon se ne primenjuje

Ovaj član predviđa da će sud ceniti kao otežavajuću okolnost ako je krivično delo učinjeno iz mržnje zbog pripadnosti rasi i veroispovesti, nacionalne ili etničke pripadnosti, seksualne orijentacije ili rodnog identiteta drugog lica, osim ako ona nije propisana kao obeležje krivičnog dela.

– Zločin iz mržnje nije dovoljno prepoznat ni u tužilaštvu, ni u sudstvu, a ni u policiji, što je problematično zato što zločin iz mržnje nema granicu i žrtva može biti bilo ko, a to je pitanje bezbednosti celog društva u Srbiji, rekao je Adi Sinani, iz organizacije Civil Rights Defenders, napomenuvši da zločin iz mržnje prema Romima šalje poruku ne samo pojedincu, več i čitavoj romskoj zajednici da se nalazi u stalnoj opasnosti.

– Romi su sastavni deo društva i zaslužuju mesto u sistemu, rekao je Sinani.

Prema do sada usvojenim standardima koji se tiču zločina iz mržnje obaveza je država da ove slučajeve evidentiraju da bi se tako pratili slučajevi zločina iz mržnje. Koliko je poznato u Srbiji još uvek ne postoji takva evidencija, ali bi bilo važno da se ova obaveza što pre uvede.

Član Stalne konferencije romskih udruženja građana Osman Balić rekao je danas da su Romi tradicionalno nepoverljivi prema državi i da ne prijavljuju sve slučajeve nasilja nad njima, zato što nadležni organi najčešće ne procesuiraju odgovorne.

– Strah je racionalni odgovor na sredinu u kojoj živimo, jer Romi nigde nemaju pogodnosti za život, kada se pobiju Rom i neko ko to nije, Rom je uvek kriv, rekao je Balić.

Nebezbedniji nego ikada

Na panelu koji je realizovan u okviru projekta „Prevazilaženje nejednakosti: borba protiv diskriminacije i zločina iz mržnje nad Romima i Romkinjama u Srbiji”, predstavljeno je i istraživanje sprovedenom među građanima iz romskih naselja posvećenom mapiranju bezbedonosnih problema u romskoj zajednici.

Rezultati ovog istraživanja više su nego upozoravajući za društvo i državu, jer je svaki anketirani Rom odgovorio da se oseće nebezbedno, a 43,3 odsto tek delimično bezbedno.

Čak 62,4 odsto ispitanika najbezbednije se osećalo u Titovo vreme, odnosno pre 1990. Godine, dok se 42,7 odsto u poslednjih 5 godina oseća nebezbednije nego ikada ranije.

Mržnju prema Romima kao najveću pretnju bezbednosti vidi svaki treći ispitanik, dok 22,2 odsto anketoranih navodi jaćanje nacionalizma.

Neofašističke stranke i pokreti ubedljivo su najveća pretnja političkoj bezbednosti Roma, pokazuje ovo istraživanje. Čak 34,4 odsto anketiranih apostrofiralo je ovaj problem. Nešto manje (31 odsto) navelo je činjenicu da ih „Romi iz mahale nas podplaćuju da glasaju za određene stranke“. Četvrtina anketiranih probelm vidi u tome što stranke i vlast ćute i odobravaju delovanje neonacističkih i navijačkih grupa.

M. OBRENOVIĆ