Urbanizacija preduslov napretka (2)

Stereotip o Romima građen je upravo na izgledu romskih naselja, kaže Osman Balić, predsednik Lige Roma. Usvajanje Zakona o legalizaciji romskih naselja omogućilo bi ono što ni jedan od četiri zakona donet od 2000. godine pa do danas nije – sigurnost, bezbednost i poštovanje posebnog načina života pripadnika romske manjine.

 

Da u 120 srpskih gradova i opština postoji 583 romskih naselja, te da se u mnogima od njih živi ispod granice siromaštva, država je praktično saznala tek nedavno, kada je od misije OEBS-a na poklon dobila bazu podataka o broju romskih naselja, njihovim tačnim lokacijama, broju stanovnika i objekata, strukturi i kvalitetu kuća, stanju infrastrukture koju je uradio GIZ. Ova baza trebalo bi da posluži za buduće investicione planove u poboljšanju uslova života romske populacije u Srbiji.

 

Zahvaljujući Stalnoj konferenciji romskih udruženja gradjana – Ligi Roma, država je dobila još jedan „poklon“ koji, na žalost, još uvek odbija da prihvati iako je reč o dokumentu koji nudi realna i optimalna rešenja za rešavanje jednog kompleksnog problema. Reč je o Nacrtu zakona o legalizaciji romskih naselja u Srbiji.

 

OEBS je napravio i praktično poklonio bazu podataka državi. U njoj se nalaze svi neophodni podaci snimljeni sa građevinskog, ali i socijalnog aspekta. Od 604 naselja, koliko ih u Srbiji, prema našoj evidenciji ima, polovina je spremna da odmah bude legalizovana čim država usvoji naš zakon za čije se usvajanje zalažemo…

 

Po rečima Osmana Balića, direktora YUROM centra i predsednika Lige roma, u pitanju je zakon koji bi omogućio da se naselja izgrađena ili rekonstruisana pre 1971. godine u kojima živi više od stotinu Roma, sačuvaju kao celina…

 

Ispod Delijovana, između Rtnja i Stola, tamo gde sa bakrom teku plemeniti metali, u toj mladoj i maloj varoši Bor, od starog do novog gradskog centra nema ulice u kojoj ne živi bar jedna romska porodica. Od baraka, solitera do privatnih kuća.

 

Bor nema čisto romsku mahalu, ali ima Kestenovu ulicu koja je pretežno naseljena Romima. Veća koncentracija Roma je i u: Slatinsko naselje, Čoka Boruluj, Staro i Novo selište, Stari centar, Sever, Brezonik.

 

Kao da je inkluzija borskih Roma završena, (nož sa dve oštrice), jer i oni preboljevaju sve “dečije” bolesti – od magarećeg kašlja do malih i velikih boginja, kao i svi Romi Srbije. Uslovi stanovanja: veličina i opremljenost prostora, kvalitet stanbenih uslova i vlasnički status su jedno od najbolnijih mesta životnih uslova Romske populacije. Često nema dovoljno dnevnog svetla, istrošeni prozpri i vrata, propali zidovi i podovi, prokišnjavanje i vlaga, mali proctor.

 

Prognani i Interno raseljeni su uglavnom kod svojih što dodatno otežava stanje Roma u Boru. Mali broj Egipčana i Aškalija su bili smešteni u zajedničkim prostorima kao što je hotel Srbija.

 

Dobar broj Roma su privremeno smešteni u adaptirane (na razne načine) zgrade za radnike – putnike (šezdesetih godina prošloga veka) sa zajedničkim mokrim čvorom i umivaonikom. To “privremeno” za mnoge traje i više od dvadeset godina.

 

Sem domicionih, nema Roma u seoskim gazdinstvima, nit Izbegli nit Prognani.

 

Oni koji su u stanovima pod Opštinskom vlasništvu dobijaju boravišnu dozvolu u trajanju od šest meseci. Oni koji su u zgradama koje su otpisane (za rušenje) od strane RTB-a ne mogu da obezbede tu boravišnu potvrdu.

 

Preko dvesta romskih porodica zbog toga ne mogu da ostvare ni osnovna prava, od lečenja do socijale, jer su u grupu nevidljivih. Čine se, ali pojedinačni, napori da se prevaziđu ovi problemi.

 

Zbog nepostojanja Koordinatora za romska pitanja propao je Projekat za izgradnju 250 stana, kao i Projekat za adaptaciju zgrada u Brezoniku, jer su zgrade otpisane – za rušenje, (“ne postoje”). Time je propuštena mogučnost da se, ne samo Romima, reši jedan od osnovnih uslova za normalan život, stan – boravište.

 

Pored usvojenih akcionih planova od strane SO Bor, doskoro, ništa nije urađeno, pa ni po pitanju stanovanja. Da ne pominjemo ozbiljnije analize stanja Romske populacije u Boru.

 

Izbor i postavljenje Koordinatora za Romska pitanja pri Opštini i određivanje poslednjeg četvrtka u mesecu za razgovor sa Romima o njihovim problemima (o čemu ćemo vas posebno izvestiti) već pokazuju svoju opravdanost i potrebu.

 

Zakon o legalizaciji romskih naselja predviđa rešavanje i ovakvih problema. U očekivanju usvajanja, nadamo se da će romski sector u Boru umeti da prepozna svoju šansu u mogučnostima ovog Zakona.