Politika utkana u život


Da li mladi treba da se aktivno uključe u politički život, ili je pak
politika "prljava rabota" koju treba prepustiti prekaljenijim i
iskusnijijm? Pitanje je čisto filozofsko. Odgovori mogu biti ovakvi ili onakvi,
ali i jedni i drugi su stvar individualne procene i gledanja na stvari iz ličnog
ugla i perspektive.

Mladi političari u kampanji

Politika je na našim prostorima vulgarizovana i banalizovana često do sramnih granica, pa je se zbog toga
mnogi mladi s pravom gnušaju i klone. S druge strane, upravo je to njeno
srozavanje drugima argument da utrče na politički ring i pokušaju da takvo
stanje promene. U svakom slučaju, mladi spadaju u onaj društveni sloj koji je
sklon da razmišlja svojom glavom, pa otuda političke stranke nastoje da ojačaju
svoje omladinske mreže, čak i one koje nose epitet anahronih i nazadnih. Utisak
je da su najviše mladih ljudi uspele da privuku stranke prevashodno evropske orijentacije. Populističke
i desničarske stranke imaju nešto manju prođu kod mladih ali, u krajnoj liniji,
sve je to relativno.

Razgovarali smo sa mladim ljudima o ovoj problematici i izvukli zaključak
– oni koji se politkom već bave zastupaju stav da bi mladih ljudi u politici
trebalo da bude više, dok oni koji nisu politički angažovani kažu – daleko im
lepa kuća! Upitali smo mlade Leskovčane – da li se bave politikom, zašto to čine
ili ne čine, da li je politika sredstvo da se dođe do posla i ostvare drugi
ciljevi, da li političari zloupotrebljavaju mladu generaciju?

Menjamo sami svet

U Leskovcu se mladi definitivno suviše malo bave politikom, kaže Vladimir
Mitrović, predsednik Kluba demokratske omladine DS-a. Mladi mnogo očekuju a
premalo se trude da ostvare svoje ciljeve. S druge strane, mladi misle da je
politika prljava i da su svi isti, što nikako nije tačno. Istina je da se
jedino vrlo aktivnim političkim angažovanjem i zalaganjem za određene ciljeve
do tih ciljeva može i doći. U Leskovcu je malo političkih partija koje ukazuju
poverenje podmlatku, kao što to čini DS. To mladi osećaju i zato Klub
demokratske omladine DS-a čini gotovo trećinu ukupnog članstva DS-a. Ako se ne
bave politikom, politika će se baviti njima. Zato mladi moraju dobro da
razmisle kada kažu da ih politika ne zanima. Ako se svako od nas angažuje, stvari
se moraju menjati na bolje. Niko nema pravo da se žali ako samostalno odluči da
ostane po strani.

– Politikom sam počeo da se bavim 90-tih godina, kada su drugi odlučivali
u moje ime, započinjali ratove, proganjali neistomišljenike, izolovali nas. Čim
sam napunio 18 godina, 2000, uključio sam se u politiku. Nažalost, mi i dalje
vodimo tešku borbu sa onima kojima je 90-tih sjajno išlo, istim onim koji su
uništili sve što je moglo biti uništeno, pre svega sistem vrednosti, kaže
Mitrović.

Da li je bavljenje politikom način da se dođe do posla i ostvare drugi
profesionalni ciljevi? Zavisi od toga koji su motivi bavljenja politikom. Lično,
imam stalni posao koji mi stranka nije obezbedila, kaže Vladimir. Posao se može
dobiti na drugi način, stalnim unapređenjem ličnih kapaciteta kroz treninge,
obuke, volontiranje. Mislim da je sasvim u redu da zahvaljujući stranci
ostvarujete svoje profesionalne i lične ciljeve. Sve dok su ti ciljevi u službi
opšte dobrobiti i unapređenja društva.

Postoji li kod nas zloupotreba mladih od strane političara? Vladimir kaže
da svako može biti zloupotrebljen, samo ako to sam dozvoli. Mladi misle da ako
uđu u politiku moraju da se povinuju svim odlukama političke partije. To nije
tako, mladi moraju imati stav i pokazati ga. Mladi nisu u političkim partijama
da bi bili zloupotrebljeni, nego da bi dali svoj doprinos društvu i gradu u
kome žive. S druge strane, ako se ne slažete sa politikom koju vaša stranka
vodi, morate razmisliti šta tamo tražite, zaključuje Vladimir.

U politiku iz ideala, a ne iz interesa

Ivica Nešić, potpredsednik Omladinske mreže Srbije G 17 plus, smatra da
su u Leskovcu mladi politički aktivni i organizovani ni manje ni više nego u
drugim gradovima Srbije. To nije hir ili volja, već neminovnost, mladi su zabrinuti
za svoju budućnost.

– Ja se aktivno bavim politikom od 99. godine i, nakon svega što sam proživeo
90-tih godina, smatrao sam da treba da se uključim u politički život. To sam doživeo
kao potrebu jer sam smatrao da mi, mladi, zaista nešto možemo da promenimo. Dešavalo
se da mi stariji kažu – ti ne znaš, još uvek si mlad i slično, i ja sa tim
nisam mogao da se pomirim. Mladi se bave politikom zato što su preživeli ono što
sam ja preživeo – bombardovanje, inflaciju, preživljavanje… mi nismo živeli
kao normalne mlade osobe na zapadu. Uključio sam se u politiku da bi se borio
za evropske vrednosti – jednu valutu, školstvo po Bolonjskoj deklaraciji i
ostale vrednosti, kaže Nešić i dodaje:

– Ja sam politikom počeo da se bavim zaista iz ideala i to se kod mene
nije promenilo. Ne znam da li i drugi to čine. U nekim strankama mladi možda
koriste politiku da bi došli do posla, ali u G 17 plus to nije tako. Struktura
nezaposlenih ljudi je takva da za stručne, mlade ljude uvek ima posla. Činjenica
je da u Leskovcu ima 150 do 200 slobodnih radnih mesta, ali ljudi ne žele da
rade, biraju posao, žele da rade u kancelariji iako nemaju neke kvalifikacije.
Možda je princip u nekim političkim strankama
da se mladi zapošljavaju koristeći političke linije, toga sigurno ima,
ali mislim da kvalifikovani mladi ljudi, koji su ulagali u sebe, nemaju
problema da nađu posao.

Politička stranka je, po definiciji, dobrovoljno udruženje građana. U
svim strankama ima toga da neki ljudi dolaze iz interesa, a neki iz ideala. Nešić
ističe da je učestvovao je formiranju Omladinske mreže G 17 plus tako što je učlanio
svoje drugove i ubedio ih u neku ideju, a onda su oni doveli svoje prijatelje i
poznanike. Ima mnogo omladinaca koji rade volonterski za stranku. Nikakvog
ucenjivanja u ovoj stranci nikada nije bilo, u smislu da se traži nečiji angažman
da bi dobio posao ili neku drugu uslugu. U globalu, mislim da mladi ljudi nisu
zloupotrebljeni od strane političara, svako se politikom bavi svojom voljom i
odlukom. Da toga u G 17 plus nema može vam potvrditi svaki naš omladinac, kaže
Ivica Nešić.

Poželjni na političkoj sceni

Član sam DSS-a od 2000. godine, učestvovao sam u petooktobarskim
promenama, kaže Nebojša Stojanović, predsednik gradskog odbora omladine DSS-a. U političkom delovanju Vojislava
Koštunice video sam svoj način bivstvovanja u politici. Kada sam pročitao
statut DSS-a, video sam da meni, kao omladincu, on daje najveće okvire ne samo
za moje političko delovanje, već i za najšire obrazovanje i borbu za moderniju
Srbiju. Svih ovih godina borio sam se i boriću se za veću prisutnost mladih na
političkoj sceni. DSS ceni mlade ljude i teži ka tome da razvija političku
svest kod njih.

Na političkoj sceni Srbije, a i Leskovca, mladi nisu zastupljeni u
dovoljnoj meri. Program koji mladi DSS-a propagiraju odnosi se upravo na to da
se mladi uključuju u politiku, ali ne kao dekor već kao glavni akteri političkih
dešavanja. U DSS-u mladi se pre svega angažuju privučeni ideologijom koju ova
stranka zastupa, politika se, bar u ovoj stranci, ne koristi kao sredstvo da bi
se ostvarili lični ciljevi i ambicije, kaže Nebojša.

Mladi – opasna konkurencija!

U Leskovcu se malo mladih ljudi bavi politikom, a glavni razlog jeste opšta
apatija koja je zahvatila ovaj grad. U našoj lokalnoj sredini na mlade, pune
ambicije, gleda se kao na potencijalne izvore zla pa je i u njihovim političkim
strankama njihov rad sveden na neki marginalni nivo, poput lepljenja plakata i
slično, a ukoliko se desi da neko uspe da se izdvoji i zauzme pozicije koje mu
pripadaju, onda nastaju veliki problemi, kaže Ivana Veličković, portparol LDP-a
u Leskovcu.

– Kao diplomiranog politikologa politika me je oduvek zanimala kao
predmet dubljeg proučavanja. Dugo vremena sam bila najveći protivnik političkih
partija ali, nakon sramno usvojenog Ustava RS, počela sam da pratim rad LDP-a
koji mi je u tom trenutku delovao kao jedina partija sa čijim programom se ja
mogu identifikovati pa sam, par dana nakon diplomiranja, potpisala pristupnicu.
Ima puno razloga zašto sam ja u politici, a jedan od osnovnih je to što ne želim
da budem nemi posmatrač onoga što se dešava oko mene, već neko ko će dati
aktivan doprinos promenama u lokalnoj sredini a možda, jednog dana, i šire.

Na žalost, politika je za mnoge ljude u ovoj zemlji jedini način da se dođe
do posla, a tome su krive same političke stranke koje zarad šačice glasova
ljudima obećavaju sve i svašta. Sramno je bilo pogledati liste odborničkih
kandidata za lokalne izbore 11. maja, mogli ste videti gomilu direktora i
njihovih zamenika u javnim institucijama, pa neminovno postavite sebi pitanje –
zar je moguće da školovanih ljudi nema na biroima za zapošljavanje? Inače, samo
u Leskovcu 30.000 ljudi čeka posao, od toga 10.000 mlađih od 30 godina. Zar su
samo stranački kadrovi bili odgovarajući za ta mesta?

Zloupotreba svakako ima, pogotovu od strane onih starijih i iskusnijih
koji u mladima vide ogromnu konkurenciju. Svesni činjenice da je njihovo vreme
prošlo, a politika je poput droge – nikad je nije dosta, oni mlade pokušavaju
da iskoriste za neke svoje ciljeve da bi, na kraju, pobrali sve aplauze i
zasluge. Ali, moja poruka svim mladim ljudima je da se bore i da ne dopuste
takvim, nazovi političarima, da odnesu prevagu nad njihovom mladošću, znanjem i
hrabrošću, kaže Ivana.

Politiku – političarima

Vladimir Denčić, operater na kompjuterima, ne bavi se politikom. Kaže,
zato što "ga smaraju".
Zloupotreba mladih od strane političara postoji, u to nema sumnje.
Politika je put i način da se dođe do posla i da se ostvare drugi ciljevi i
ambicije.

Mladi bi manje trebalo da se bave politikom, a više obrazovanjem i
profesionalnim napredovanjem – politiku treba ostaviti političarima i onima
koji su se obrazovali za to, kaže Vladimir.

Vladan Stojanović, ekonomista, kaže da se politikom ne bavi iz ličnog lošeg
iskustva, jer je politika kompromitovala njegovu porodicu. Politiku treba
prepustiti političarima, njegov je stav.

Mladi, ako to žele, mogu da se bave politikom. Ali, ne bi trebalo da
koristimo politiku da bismo došli do posla i ostvarili druge profesionalne i lične
ciljeve. Kod nas je, međutim, situacija sasvim drugačija i biće još dugo tako
sve dok ne dođe do korenitih promena u društvu i svesti ljudi. Posledice 90-tih
godina još uvek se osećaju i pitanje je do kada će biti tako. Do tada, politika
i političari bitno će uticati na živote naročito mlade generacije, što nikako
nije dobro, smatra Vladan.

Politika, hteli to mladi ili ne, u dobroj meri diktira njihovu sudbinu i
polako se uvlači ne samo u ono što je vezano za profesionalno napredovanje, već
i u privatni život. Tako je politika tema kućnih sedeljki, žurki, tema o kojoj
se raspreda za slavskim stolom, u parku, na ulici, zbog koje se slamaju
prijateljstva i mute odnosi. A kažu da u razvijenim zemljama, gde je standard
stanovništva takav da se može bez opterećenja i lagodno živeti, politika ne
zanima "običan svet". A naročito ne mlade.