Oslobađanje reči ili …

Videće se, naravno, vrlo brzo kako izgleda plan da se sve
promeni tako da ostane isto, ali jedno je nesumljivo – sa padom medijskog
monopola, pada i vlast koja na njemu počiva

Od petka, 16. februara, više ništa neće biti isto na
lokalnoj medijskoj sceni – državna uprava nad lokalnim medijima krenula je na
svoj kratki put u istorijsku starinarnicu. „Slobodnu reč“, časopis poznat po
svojoj slepoj odanosti socijalističkoj ideji, koji je na koricama od 6. oktobra
2000. godine doneo krupan naslov „Levica zbrisala DOS“, kupili su zaposleni u
tom listu, njih 17, za oko 2.000 evra, i tako uzeli sudbinu u svoje ruke. Za
svaki slučaj, ako nešto krene po zlu, na aukciji je učestvovao i „Simpo“, kao
garant zaštite interesa određenih društvenih grupa. Iako u principu jeftina,
trgovina je veoma teško napravljena, jer čak ni među bivšim radnicima i
penzionerima firme nije bilo preterano zainteresovanih da pomognu.

Na aukciji održanoj 16. februara država je prodavala 70
odsto kapitala „Slobodne reči”, čija je ukupna vrednost procenjena na 10.316
evra. Koliko se lokalna vlast brinula za svoju imovinu pokazuje i činjenica da
časopis od imovine ima, ukupno, tri kompjutera, jednu zastavu 101, telefonsku
centralu, fiskalnu kasu i umetničku sliku, ako je verovati zvaničnim podacima
Agencije za privatizaciju! Sledstveno tome, od ove privatizacije na opštinski
račun će leći ukupno 8.200 dinara, ili ravno sto evra. Inače, „Slobodna reč”
nije loše poslovala, jer su njeni prihodi u 2005. godini iznosili 12,5 miliona
dinara, a rashodi oko 11,7 miliona dinara, što znači da je čista godišnja dobit
preduzeća iznosila oko 10.000 evra, ili jedna ukupna vrednost čitave firme.

Dragana STANISAVLJEVIĆ, do sada direktor lista, kaže da
je sama aukcija u Beogradu za nju prošla u uslovima velikog stresa, pre svega
zbog činjenice da se do poslednjeg časa nije znalo koliko će kupaca učestvovati
na aukciji, i dokle su oni spremni da idu sa ponudom.

– Shvatili smo ovo kao prelomni trenutak, i preuzeli
stvar u svoje ruke. Spasili smo firmu, ali smo zabrinuti kako ćemo opstati na
tržištu. Ne zanosimo se da će biti lako. Teška su vremena i čeka nas mnogo
posla – kaže Stanisavljevićeva.

LAKŠI
DEO

No, do sada je „Slobodna reč“ obavila tek manji i lakši
deo posla. Zaposleni su za kupovinu svoje firme dali po nepunih 100 evra, i sve
uradili po zakonu. Sada sledi, po rečima Dragane Stanisavljević, prilagođavanje
tržištu, menjanje i formata i koncepcije lista, „ali je sve bolje od konstantne
zebnje u kojoj se list do sada nalazio“.

Direktorka „Slobodne reči“ napominje da je lokalna vlast
pružala svu potrebnu podršku, ali da interesovanje za „Slobodnu reč“ nije bilo
preterano veliko. Recimo, za upis besplatnih akcija, koje su dobijane na osnovu
preostalih 30 odsto kapitala firme, javilo se samo pet uposlenih i jedan
penzioner, od nekoliko desetina ljudi koji po zakonu imaju pravo na upis.

Dok je za one „iznutra“ „Slobodna reč“ bila nezanimljiva,
za one „spolja“ stvar je stojala sasvim drugačije. Drugi potencijalni kupac na
beogradskoj aukciji bio je vranjski „Simpo“, koji je odustao odmah po uverenju
da nema potencijalno opasnih preuzimača njihovog pisanog mezimčeta. Iako se zna
da je Kompanija do sada otkupljivala lavovski deo tiraža „Slobodne reči“, ipak
ostaje nejasno otkud pa sad „Simpo“ u čitavoj medijsko – vlasničkoj priči?

– Bili smo zainteresovani do trenutka kada smo videli da
Konzorcijum sigurno preuzima vlasništvo. Učestvovali smo na aukciji samo iz
straha da se možda niko ne bi javio, i bili smo spremni da u tom slučaju
preuzmemo list i omogućimo mu da i dalje radi – kaže Siniša MITIĆ, u Kompaniji
zadužen za kontakte sa medijima, koji skreće pažnju na činjenicu da najveća
vranjska firma već ima iskustva sa „Simpo novinama“ ili časopisom „Kuća stil“.

Ipak, i samo učestvovanje „Simpa“ na aukciji, ma koliko
bilo tek simbolično, budi strahove javnosti od mogućeg neželjenog a direktnog
mešanja određenih krugova moći u medijsku sferu. Da li to „Simpo“ na sebe
preuzima ulogu zaštitnika onog dela lokalne javnosti koji je praktično i do sad
bio strogo medijski kontrolisan?

– Smatrali smo da jedan list sa tako velikom tradicijom
ne treba da se ugasi. A i zašto da se na medijsko sceni ne čuje više glasova?
Uostalom, mi smo otvoreni za saradnju sa svim medijima – smatra Mitić.

Iako Dragana Stanisavljević tvrdi da u „Simpo“ ne ide
više primeraka „Slobodne reči“ nego, recimo, u BAT, javnost sumnja da je reč
približno o polovini tiraža novine. Hoće li se taj posao odvijati i na dalje na
isti način? Na ovo pitanje Mitić nije želeo da odgovori, „jer se o tome još
uvek nije razgovaralo“.

No, bilo kako bilo, „Slobodna reč“ od svog 2.567 broja
više nije javno preduzeće, nego je trenutno u procesu transformacije u
akcionarsko društvo. Agencija im je sve lepo poslala, čitav tajming, šta im
valja činiti, od pravljenja Skupštine
akcionara, pa nadalje. Jeste da se privatizacija dogodila, ali, izgleda, ona je
ovde, ma koliko dugo najavljivana, ipak dočekana potpuno nespremno i sa dozom
neverice. Naime, kako je bilo predviđeno, 22. tačka dnevnog reda sednice
lokalne skupštine je "razmatranje Programa poslovanja Novinskog javnog
preduzeća "Slobodna reč" Vranje sa Finansijskim planom poslovanja za
2007. godinu"!? Zašto bi SO Vranje raspravljala o poslovanju privatne
firme, pa još i o planovima za narednu godinu?

Rešenje kojim se prihvata plan rada za 2007. godinu,
predsednik Upravnog odbora „Slobodne reči“ Nela Cvetković, potpisala je 17.
januara ove godine, nepunih mesec dana pre privatizacije lista. Nisu verovali
da će promeniti vlasnika? Tražili su rešenje van zakonskih okvira? I na kraju, našli
su ga?

Zoran ANTIĆ, portparol Opštinskog veća, sve u svemu kaže
da lokalna vlast nema pojma šta bi da radi sa svojim mezimčetom.

– Videćemo kako će da bude. Mi smo prihvatili njihov
izveštaj za 2006, ali nismo nadležni da raspravljamo o planovima za 2007.
godinu. Naravno da nas ta priča interesuje, to je ozbiljna stvar, ali o tome
ćemo sesti i dogovoriti se tek ovih dana – direktan je Antić.

PLAN
VLASTI

Dakle, lokalna vlast je iznenađena, zaposleni su
poslednjeg dana skrpili Konzorcijum, Upravni odbor se pravio lud, ali činjenice
su tu – „Slobodna reč“ sada je privatna firma, ma koliko njene namere prema
opštini bile prijateljske.

Iz te činjenice proističe nekoliko stvari. Na primer,
oni zauzimaju velik i kvalitetan opštinski prostor u samom centru grada, u A
zoni. Koliko bi to moglo da ih košta? I sme li opština nekoj privatnoj
firmi da tek tako, na lepe oči, daje
svoju imovinu na korišćenje? Ne otvara li to prostor da i drugi medijski
subjekti traže sličan tretman? Pitanje je, zapravo, kako će se opština odnositi
prema svojim obavezama? A one su jasne, i propisane zakonom – da bi obezbedila
informisanje građana svoje komune, opština je dužna da raspiše javni tender za
odobravanje sredstava za informisanje, i da najboljem ponuđaču transferiše sredstva.
Ili će možda, eto, slučajno, upravo "Slobodna reč" da ponudi najbolje
uslove? Da li možda tako izgleda plan vlasti da se sve promeni, ali tako da
ostane isto? Jedno je nesumljivo – sa padom medijskog monopola, pada i vlast
koja na njemu počiva. A kraj 2007. godine, i poslednji rok za privatizaciju
svih državnih medija, neumitno se približava.