Komšijina krava je za sada dobro!

Sombor oduvek
slovi za pitom, miran i po malo uspavan
i usporen grad. U njemu i danas 
relativno mirno živi  oko
dvadesetak nacionalnosti i zato ce 
ekstremizam, u onom svom najsirovijem značenju ( nepomirljivost,  krajnja sredstva, nepopustljivost, poslednje
utočište) malo ko  vezati za ovu  sredinu.

 

Nije isključeno
da ekstremizam  na ovim prostorima prosto
još nije u dovoljnoj meri  prepoznat, sto
bi ga svakako učinilo i transparentnijim i dakako-vidljivijim. Naravno, erupcija  agresivnosti među mladom generacijom, čak
i  auto- agresivnosti, nasilničko
ponašanje i vršnjačka netrpeljivost nisu zaobišli ni mlade na severu Bačke.
Toga je bilo i biće, tvrde mnogi, a takvo ponašanje niko ne povezuje  isključivo sa političkom , verskom, ili  nacionalnom netrpeljivošću.

 

Sombor  je oduvek 
bio i grad  mladosti. Ima oko
15.000 učenika, obrazovni je, kulturno- sportski i društveno-politički centar
Zapadno-bačkog okruga. U njemu je   šest
osnovnih i šest  srednjih  škola , Muzička škola, Dom učenika,  Pedagoški fakultet, Pozorište, Muzej, Škola
za obrazovanje odraslih, Specijalna škola “Vuk Karadžić”… Bilo je, istina,
događaja koji  su šokirali  njegove žitelje. Pre nekoliko godina jedan
srednjoškolac se u učionici ubio očevim pištoljem . U drugoj školi, ostavljeni
mladić je  na odmoru , ispred fiskulturne
sale, ranio svoju bivšu, a u Ravangradu se još uvek prepričava  svirepo ubistvo  jednog mladića  na ulici. Njegovi vršnjaci  golim rukama su ga tukli do  smrti. Međutim, u pozadini i  ovih najdrastičnijih događaja , kako se  kasnije i pokazalo, nije bila ni  verska, ni 
politička, ni nacionalna netrpeljivost, nego ( za nepoverovati)- ljubav!

 

Pare i moć

 

Poslednji ratovi
probudili su u ljudima neka stara sećanja , ekstremizmi su se usiljili,a
potpomagani sa svih strana, prosto su stvorili atmosferu netrpeljivosti svih
prema svima.  Mlada generacija nije ništa
ekstremnija od odraslih, a  odgovornost
za njihovu agresivnost snose upravo 
odrasli. Na prvom mestu roditelji. Nemamo izgrađen sistem vrednosti,
nemamo ozbiljnu i pravnu državu, radi ko šta hoće bez ikakvih posledica, sve je
dozvoljeno…Kao u saobraćaju. Bez obzira na jasna pravila, put prelazi ko gde
hoće i kada hoće,vozači divljaju za volanima… 
Povrh svega toga ljudi su jako 
siromašni. Siromaštvo svakome teško pada, s tim se ljudi najteže mire ,
a iz siromaštva se rađaju kompleksi.  U
toj i takvoj atmosferi i okruženju, kada toj mladoj generaciji zapravo ništa ne
nudimo, mnogi  od njih su zbunjeni, nisu
u stanju da sagledaju , ocene i procene stvarno stanje stvari, prosto ne znaju šta
hoće ,nemaju životni cilj, nemotivisani su… A kako su u životnoj dobi u kojoj
jesu-istražuju svoje granice. I čačkaju i gde treba i gde ne treba. Zato me lično,  i ne čudi to nasilničko ponašanje jednog dela
mlade generacije- kaže Manda Prising, predsednica somborskog Udruženja građana
“Ravangrad”,  koje je Somborcima dobro
znano upravo po mirovnom predznaku, neodvojivom negovanja tolerancije i
međusobnog uvažavanja i poštovanja.-Cela priča zapravo se vrti isključivo oko
para i moci, i  sve vrste i podvrste
ekstremizma  idu u paketu, i neodvojive
su jedna od druge. Ekstremno ponašanje kod mladih ljudi ponekad se prosto
isprovocira, zavisno od toga da li mu je prethodio neki događaj  ili nekom moćniku nešto treba. Znate kako kažu
:“U mekan vosak se može utisnuti i anđeo i đavo”! Prosto je za ne poverovati  šta sve ne piše na fasadama somborskih kuca i
koju poruku  šalju ti grafiti. Najčešće
su na meti Jevreji, Romi, Hrvati i Albanci. Čak i policija, koja najčešće ni ne
reaguje na ove pojave. A sve to što pišu po zidovima, ti mladi ljudi su od
nekog čuli ili im je neko rekao da baš to napišu. Svima je danas jasno da se
mladom generacijom i te kako lako može manipulisati, ali  i dalje sam ipak na stajalistu da su
roditelji najodgovorniji za svoju decu- napominje Manda Prising.

 

Uvek su drugi krivi

 

Sombor je, zbog
svog  geografskog položaja i svih
protekli  ratnih događanja u neposrednoj
blizini prosto mogao da “eksplodira”. Ali, nije.  Na tromeđi je između Srbije, Hrvatske i Mađarske
i to na svega desetak kilometara od 
granice. U sam  grad se, u onim
najvećim izbegličkim talasima sredinom devedesetih, slilo vise od 20.000
prognanih i izbeglih lica sa prostora bivše Jugoslavije. Sombor je i pre ovih
događaja, a i danas nekako važi za tu Jugoslaviju u malom. Svu tu svoju  nacionalnu, versku, pa ako hoćete  i političku različitost , pretvorio je u
svoju prednost, svoje  bogatstvo. Uz,
ipak, neke sporadične incidente.

 

-Osnovni  razlog 
pojave ekstremizma na ovim našim prostorima je  potpuno poremećen sistem vrednosti. Čitava  mlada generacija izašla je iz ratova i  razočarala se pre svega političkim
vrednostima. Mladima je ekstremizam privlačan 
jer im predstavlja dostupnu alternativu za sve  ono što nemaju i  što ne mogu. Zato što veliki broj mladih  nije u stanju da uhvati korak sa tranzicijom,
da putuje, da radi, pa čak ni da se školuje. A ako neko i radi, bedno je plaćeni.  Za situaciju u kojoj su se našli, naravno, uvek
im je kriv neko drugi. Aktuelna vlast ničim im ne pomaže da izađu iz te
bezizlazne situacije, jer joj takva situacija zapravo i  odgovara. Ono sto je nedopustivo jeste
ta  pasivnost mlade generacije. Sve dok
mladi ljudi bar deo problema ne uzmu u svoje ruke i sami počnu da ih rešavaju,
ništa se neće promeniti- smatra Tamara 
Stojković, studentkinja sociologije i volonterka u nevladinom sektoru.-
Pravo ime za ekstremizam je  nasilje,
kako fizičko, tako i verbalno, i u  vidu
nekih sporadičnih incidenata ispoljavao se i u našem gradu. Pokušaji
stvaranja  atmosfere međuetničke
netrpeljivosti bili su praćeni 
razbijanjem prozora  na objektima
koji pripadaju  pojedinim nacionalnim
manjinama,  zatim ispisivanjem grafita sa
huškaškim i uvredljivim porukama, a rušenje 18 nadgrobnih spomenika na Velikom
katoličkom groblju u Somboru  jula 2004.
godine, kao i napad na privatne kuće i objekte Albanaca te iste godine za mene
su najočigledniji primer ekstremizma. Pre par meseci , na primer, u Somboru je,
za sada nepoznata  grupa lica, napala
jednu Kineskinju. Ekstremistima su i Kinezi krivi-kaže ova mlada devojka.

 

Slike roditelja

 

Da su odrasli,
odnosno roditelji, najodgovorniji za ponašanje svoje dece i  da je kućno vaspitanje kičma ličnosti, smatra
i Jelena Sivulka, psiholog u najvećoj, uz to i izrazito muškoj, somborskoj
srednjoj školi.

 

-Današnja
generacija tinejdžera se ne seća ni rata ni inflacije. To su sećanja i slike
njihovih roditelja, i oni na te događaje gledaju njihovim očima. Dom i porodica
filtriraju sve ono sto se u detetovom okruženju dešava , a mladost sama po sebi
želi velike promene, da menja svet oko sebe. Problem je u tome što su i njihovi
roditelji danas samo nemi posmatrači događaja, što je oko milion njih bez
posla, sto su postali apatični, bezvoljni, sto su izgubili autoritet kod svoje
dece, sto svako ima neki svoj sistem vrednosti, jer pravi ne postoji, sto nema
vladavine prava…I tu energiju koji mladi po prirodi nose sa sobom- ponekad
je  prosto koriste na pogrešan način. Jer
neko i te kako dobro ume da manipuliše i tim mladim ljudima i tom energijom-kaže
psiholog Sivulka .- Na temu nasilja u školi radila sam jednu anketu sa oko  900 učenika i došla do podatka da je 60 posto
mladih negde  detektovalo neki oblik
nasilja. Jedno od pitanja bilo je kome bi se prvo obratili ukoliko se nađu u
problemu i ono što me zabrinjava jeste da se njih 30 posto nikome ne bi
obratilo za pomoć. Ni vršnjacima, ni roditeljima, ni stručnjacima. A kako je u
našoj kulturi veoma popularan ponos i inat-prostora za manipulaciju ima i
previše. Sve je to produkt vremena u kojem smo živeli, jer danas se tačno zna
ko je koje nacionalnosti, ko je koje vere i mnoga deca  prosto u krugu svoje porodice budu na neki način
ohrabrena za ispad po nacionalnoj, verskoj ili nekoj drugoj osnovi. Ono sto je
takođe zabrinjavajuće jeste da smo se prosto 
navikli na sve to, ne reagujemo , a  
da bi zlo napredovalo dovoljno je 
da jedan dobar čovek ne  uradi ništa.
I dalje smatram da je Sombor mirna sredina. Istina malo učmala, spora,učaurena,
ali sredina bezbedna za odrastanje – rekla nam je  Jelena Sivulka.

 

Sredinom marta
ove godine, u kasnim noćnim satima, 
kamenom kockom  razbijen je prozor
i oštećena roletna  na objektu
Adventističke crkve u Somboru.  U saopštenju  Odeljenja kriminalističke policije  stoji da tokom istrage  nije utvrđeno 
da je ponašanje  Darka M. (1987.)
iz Ugrinovaca (?!) bilo usmereno  na
izazivanje verske  mržnje. Postoji osnovana
sumnja  da se radi  o krivičnom delu uništenje i oštećenje tuđe
stvari. Zvanično, od strane nadležnih državnih organa, nije takođe  potvrđeno ni da  razbijanje prozora na Pravoslavnoj crkvi, o
Božicu ,ima versku pozadinu.

 

"Kako je zvono izliveno-tako i zvoni"- kaže jedna poslovica.