Sombor oduvek
slovi za pitom, miran i po malo uspavan
i usporen grad. U njemu i danas
relativno mirno živi oko
dvadesetak nacionalnosti i zato ce
ekstremizam, u onom svom najsirovijem značenju ( nepomirljivost, krajnja sredstva, nepopustljivost, poslednje
utočište) malo ko vezati za ovu sredinu.
Nije isključeno
da ekstremizam na ovim prostorima prosto
još nije u dovoljnoj meri prepoznat, sto
bi ga svakako učinilo i transparentnijim i dakako-vidljivijim. Naravno, erupcija agresivnosti među mladom generacijom, čak
i auto- agresivnosti, nasilničko
ponašanje i vršnjačka netrpeljivost nisu zaobišli ni mlade na severu Bačke.
Toga je bilo i biće, tvrde mnogi, a takvo ponašanje niko ne povezuje isključivo sa političkom , verskom, ili nacionalnom netrpeljivošću.
Sombor je oduvek
bio i grad mladosti. Ima oko
15.000 učenika, obrazovni je, kulturno- sportski i društveno-politički centar
Zapadno-bačkog okruga. U njemu je šest
osnovnih i šest srednjih škola , Muzička škola, Dom učenika, Pedagoški fakultet, Pozorište, Muzej, Škola
za obrazovanje odraslih, Specijalna škola “Vuk Karadžić”… Bilo je, istina,
događaja koji su šokirali njegove žitelje. Pre nekoliko godina jedan
srednjoškolac se u učionici ubio očevim pištoljem . U drugoj školi, ostavljeni
mladić je na odmoru , ispred fiskulturne
sale, ranio svoju bivšu, a u Ravangradu se još uvek prepričava svirepo ubistvo jednog mladića na ulici. Njegovi vršnjaci golim rukama su ga tukli do smrti. Međutim, u pozadini i ovih najdrastičnijih događaja , kako se kasnije i pokazalo, nije bila ni verska, ni
politička, ni nacionalna netrpeljivost, nego ( za nepoverovati)- ljubav!
Pare i moć
Poslednji ratovi
probudili su u ljudima neka stara sećanja , ekstremizmi su se usiljili,a
potpomagani sa svih strana, prosto su stvorili atmosferu netrpeljivosti svih
prema svima. Mlada generacija nije ništa
ekstremnija od odraslih, a odgovornost
za njihovu agresivnost snose upravo
odrasli. Na prvom mestu roditelji. Nemamo izgrađen sistem vrednosti,
nemamo ozbiljnu i pravnu državu, radi ko šta hoće bez ikakvih posledica, sve je
dozvoljeno…Kao u saobraćaju. Bez obzira na jasna pravila, put prelazi ko gde
hoće i kada hoće,vozači divljaju za volanima…
Povrh svega toga ljudi su jako
siromašni. Siromaštvo svakome teško pada, s tim se ljudi najteže mire ,
a iz siromaštva se rađaju kompleksi. U
toj i takvoj atmosferi i okruženju, kada toj mladoj generaciji zapravo ništa ne
nudimo, mnogi od njih su zbunjeni, nisu
u stanju da sagledaju , ocene i procene stvarno stanje stvari, prosto ne znaju šta
hoće ,nemaju životni cilj, nemotivisani su… A kako su u životnoj dobi u kojoj
jesu-istražuju svoje granice. I čačkaju i gde treba i gde ne treba. Zato me lično, i ne čudi to nasilničko ponašanje jednog dela
mlade generacije- kaže Manda Prising, predsednica somborskog Udruženja građana
“Ravangrad”, koje je Somborcima dobro
znano upravo po mirovnom predznaku, neodvojivom negovanja tolerancije i
međusobnog uvažavanja i poštovanja.-Cela priča zapravo se vrti isključivo oko
para i moci, i sve vrste i podvrste
ekstremizma idu u paketu, i neodvojive
su jedna od druge. Ekstremno ponašanje kod mladih ljudi ponekad se prosto
isprovocira, zavisno od toga da li mu je prethodio neki događaj ili nekom moćniku nešto treba. Znate kako kažu
:“U mekan vosak se može utisnuti i anđeo i đavo”! Prosto je za ne poverovati šta sve ne piše na fasadama somborskih kuca i
koju poruku šalju ti grafiti. Najčešće
su na meti Jevreji, Romi, Hrvati i Albanci. Čak i policija, koja najčešće ni ne
reaguje na ove pojave. A sve to što pišu po zidovima, ti mladi ljudi su od
nekog čuli ili im je neko rekao da baš to napišu. Svima je danas jasno da se
mladom generacijom i te kako lako može manipulisati, ali i dalje sam ipak na stajalistu da su
roditelji najodgovorniji za svoju decu- napominje Manda Prising.
Uvek su drugi krivi
Sombor je, zbog
svog geografskog položaja i svih
protekli ratnih događanja u neposrednoj
blizini prosto mogao da “eksplodira”. Ali, nije. Na tromeđi je između Srbije, Hrvatske i Mađarske
i to na svega desetak kilometara od
granice. U sam grad se, u onim
najvećim izbegličkim talasima sredinom devedesetih, slilo vise od 20.000
prognanih i izbeglih lica sa prostora bivše Jugoslavije. Sombor je i pre ovih
događaja, a i danas nekako važi za tu Jugoslaviju u malom. Svu tu svoju nacionalnu, versku, pa ako hoćete i političku različitost , pretvorio je u
svoju prednost, svoje bogatstvo. Uz,
ipak, neke sporadične incidente.
-Osnovni razlog
pojave ekstremizma na ovim našim prostorima je potpuno poremećen sistem vrednosti. Čitava mlada generacija izašla je iz ratova i razočarala se pre svega političkim
vrednostima. Mladima je ekstremizam privlačan
jer im predstavlja dostupnu alternativu za sve ono što nemaju i što ne mogu. Zato što veliki broj mladih nije u stanju da uhvati korak sa tranzicijom,
da putuje, da radi, pa čak ni da se školuje. A ako neko i radi, bedno je plaćeni. Za situaciju u kojoj su se našli, naravno, uvek
im je kriv neko drugi. Aktuelna vlast ničim im ne pomaže da izađu iz te
bezizlazne situacije, jer joj takva situacija zapravo i odgovara. Ono sto je nedopustivo jeste
ta pasivnost mlade generacije. Sve dok
mladi ljudi bar deo problema ne uzmu u svoje ruke i sami počnu da ih rešavaju,
ništa se neće promeniti- smatra Tamara
Stojković, studentkinja sociologije i volonterka u nevladinom sektoru.-
Pravo ime za ekstremizam je nasilje,
kako fizičko, tako i verbalno, i u vidu
nekih sporadičnih incidenata ispoljavao se i u našem gradu. Pokušaji
stvaranja atmosfere međuetničke
netrpeljivosti bili su praćeni
razbijanjem prozora na objektima
koji pripadaju pojedinim nacionalnim
manjinama, zatim ispisivanjem grafita sa
huškaškim i uvredljivim porukama, a rušenje 18 nadgrobnih spomenika na Velikom
katoličkom groblju u Somboru jula 2004.
godine, kao i napad na privatne kuće i objekte Albanaca te iste godine za mene
su najočigledniji primer ekstremizma. Pre par meseci , na primer, u Somboru je,
za sada nepoznata grupa lica, napala
jednu Kineskinju. Ekstremistima su i Kinezi krivi-kaže ova mlada devojka.
Slike roditelja
Da su odrasli,
odnosno roditelji, najodgovorniji za ponašanje svoje dece i da je kućno vaspitanje kičma ličnosti, smatra
i Jelena Sivulka, psiholog u najvećoj, uz to i izrazito muškoj, somborskoj
srednjoj školi.
-Današnja
generacija tinejdžera se ne seća ni rata ni inflacije. To su sećanja i slike
njihovih roditelja, i oni na te događaje gledaju njihovim očima. Dom i porodica
filtriraju sve ono sto se u detetovom okruženju dešava , a mladost sama po sebi
želi velike promene, da menja svet oko sebe. Problem je u tome što su i njihovi
roditelji danas samo nemi posmatrači događaja, što je oko milion njih bez
posla, sto su postali apatični, bezvoljni, sto su izgubili autoritet kod svoje
dece, sto svako ima neki svoj sistem vrednosti, jer pravi ne postoji, sto nema
vladavine prava…I tu energiju koji mladi po prirodi nose sa sobom- ponekad
je prosto koriste na pogrešan način. Jer
neko i te kako dobro ume da manipuliše i tim mladim ljudima i tom energijom-kaže
psiholog Sivulka .- Na temu nasilja u školi radila sam jednu anketu sa oko 900 učenika i došla do podatka da je 60 posto
mladih negde detektovalo neki oblik
nasilja. Jedno od pitanja bilo je kome bi se prvo obratili ukoliko se nađu u
problemu i ono što me zabrinjava jeste da se njih 30 posto nikome ne bi
obratilo za pomoć. Ni vršnjacima, ni roditeljima, ni stručnjacima. A kako je u
našoj kulturi veoma popularan ponos i inat-prostora za manipulaciju ima i
previše. Sve je to produkt vremena u kojem smo živeli, jer danas se tačno zna
ko je koje nacionalnosti, ko je koje vere i mnoga deca prosto u krugu svoje porodice budu na neki način
ohrabrena za ispad po nacionalnoj, verskoj ili nekoj drugoj osnovi. Ono sto je
takođe zabrinjavajuće jeste da smo se prosto
navikli na sve to, ne reagujemo , a
da bi zlo napredovalo dovoljno je
da jedan dobar čovek ne uradi ništa.
I dalje smatram da je Sombor mirna sredina. Istina malo učmala, spora,učaurena,
ali sredina bezbedna za odrastanje – rekla nam je Jelena Sivulka.
Sredinom marta
ove godine, u kasnim noćnim satima,
kamenom kockom razbijen je prozor
i oštećena roletna na objektu
Adventističke crkve u Somboru. U saopštenju Odeljenja kriminalističke policije stoji da tokom istrage nije utvrđeno
da je ponašanje Darka M. (1987.)
iz Ugrinovaca (?!) bilo usmereno na
izazivanje verske mržnje. Postoji osnovana
sumnja da se radi o krivičnom delu uništenje i oštećenje tuđe
stvari. Zvanično, od strane nadležnih državnih organa, nije takođe potvrđeno ni da razbijanje prozora na Pravoslavnoj crkvi, o
Božicu ,ima versku pozadinu.
"Kako je zvono izliveno-tako i zvoni"- kaže jedna poslovica.