Izbori se za svoj život

Najmlađi lider na političkoj sceni Srbije je Čedomir
Jovanović, koga znamo već trinaest godina. Zar za to vreme nismo mogli da nađemo
još nekog novog

Čačak je grad sa razvijenim stranačkim delovanjem
i primetnim učešćem mladih u politici. Manje-više mladi ljudi zastupljeni su i
na kandidacionim listama za predstojeće lokalne izbore, ali naši sagovornici su
saglasni da u ovom gradu nema dovoljno sluha za potrebe i interese mladih ljudi.

Na temu – mladi i politika, svoje stavove na
debati u formi okruglog stola, u organizaciji našeg lista i Ozon radija,
suprotstavili su Mirjana Milenković (DS),
Dušan Selaković (LDP), Petar Marinović (SPS) i Dragan Šljivić (G17
Plus).

Za početak, interesovalo nas je šta je bio njihov
lični motiv da se aktivno uključe u politiku.

„Pripadanje grupaciji koja zajedničkim snagama
ide ka cilju, motivisalo me je da se aktivno angažujem u Demokratskoj stranci.
Tamo sam prepoznala ideju, program i energiju koju nose ostali članovi DS, ka
ostvarenju cilja koji i ja smatram svojim ciljem. Nisam znala mnogo toga što sa
sobom nosi aktivno bavljenje politikom, ali mi je stranka omogućila da kroz
stručne seminare i praktičan rad naučim kako funkcioniše velika organizacija.
Najviše od svega privukao me je volonterski rad, koji smatram veoma važnim za
svaku političku stranku“ – kaže Mirjana.

„Punih osam godina sam u politici, a započelo
je mojim članstvom u DS, gde me je, pre svega, privukla politika pokojnog
premijera Đinđića. Smatrao sam da treba da pružim svoj doprinos jer mi je
dozlogrdilo što, čekajući da se stvari promene, uvek dozvoljavamo da neki
nesposobni i neodgovorni zaposedaju poluge vlasti. Posle iskustva koje sam
stekao imam utisak da se učešće mladih u politici svodi na nužno zlo. Pošto se
mladi nikada, nizašta nisu pitali, nisu ni videli razlog da izlaze na izbore.
Moj pokušaj da to promenim delovanjem kroz DS nije uspeo i to je razlog što sam
sada u LDP-u, gde sve bolje funkcioniše kada je politički rad mladih u pitanju“
– smatra Dušan Selaković.

„Verujem da smo svi u svojim strankama angažovani
sa motivom da doprinesemo razvoju i jačanju Srbije. Naravno da imamo drugačije
poglede i vizije kako naša država treba da se razvija i to nas je opredelilo ka
različitim stranačkim programima. Jedinstvena, jaka i prosperitetna država je,
ipak, cilj kome smo svi okrenuti. Mladi ljudi treba da budu informisani o
političkim zbivanjima i da u njima aktivno učestvuju, a kada u nekoj stranci
prepoznaju svoj put oni joj se i pridružuju. Ja sam svoje levičarsko
opredeljenje prepoznao u programu SPS-a, jer mislim da je to stranka koja se zalaže za socijalnu
pravdu, jednakost i ravnopravnost svih građana Srbije u svakom smislu“ – kaže
Petar Marinović.

„Čini mi se da sam ja najmlađi u ovoj diskusiji.
Moj motiv da se aktivno uključim u politiku je taj da mi se čini da je biti
mlad u Srbiji isto što i imati problem. Bavljenje politikom ima smisla samo ako
imate uslova da time utičete na pozitivne promene u društvu. Moje opredeljenje
za G17 Plus je realno, jer smatram da je bolje biti pripadnik manje
organizacije koja okuplja kvalitetne ljude kadre da završe posao koji im se
poverava. Smatram da je bolje sutra Srbije vezano za ekonomski prosperitet i da
G17 ima potrebne kapacitete da se ubrzaju ekonomski rast i stabilnost Srbije.
Imam utisak da se glas mladih unutar G17 Plus jako dobro čuje, a to se pokazalo
i kroz uspeh našeg zahteva tokom pregovora o formiranju vlade koja je sada u
ostavci, da se formira Ministarstvo omladine i sporta. Samoinicijativno smo
pokrenuli pregovore sa podmlacima drugih stranaka i nevladinih organizacija
kakva nam platforma za omladinu u Srbiji treba. To je pokušaj da mladi sami
definišu interese i potrebe mladih i da to pretoče u praktično delovanje
resornog Ministarstva. Zbog velikog odlaska mladih iz zemlje, srpsko društvo
postaje sve starije i za mlade je sve manje mesta u javnom životu“ – smatra
Dragan Šljivić (G17 Plus).

Naši sagovornici imaju i različite poglede na pitanje
koliko su mladi ljudi, uopšte zainteresovani za aktivno učešće u politici.
Mirjana Milenković (DS) kaže da su mladi u njenom okruženju veoma dobro obavešteni
o dešavanjima kako u lokalu tako i na republičkom nivou. Razlog za apstinenciju
mladih na izborima vidi, pre svega, u činjenici da među mladima vlada opšte ubeđenje
kako je bavljenje mladih ljudi politikom u Srbiji besmisleno. Između dva
izborna ciklusa nijedna politička stranka ne pokazuje sluh za potrebe i
aktivnosti mladih.

„Ne postoji komunikacija između mladih i onih
koji su na pozicijama odlučivanja. Zato se ja zalažem da na lokalnom nivou, u
gradskom veću imamo mlade koji će resorno biti zaduženi za omladinu. Ja ne očekujem
da čovek od pedeset godina ili više, ima spoznaju potreba mladih ljudi,
njihovih interesovanja i slično. Moramo da prestanemo da se problemima i
interesima mladih bavimo samo pred izbore. Mislim da smo jedina zemlja u Evropi
koja nema strategiju za mlade, jer evo i ova koja je sada u nacrtu je zastala
zbog novih izbora. Ključno je da mlad čovek dođe na mesto odlučivanja dok je
mlad, a ne kada napuni pedeset godina. Najmlađi lider na političkoj sceni Srbije
je Čedomir Jovanović, koga znamo već trinaest godina. Zar za to vreme nismo
mogli da nađemo još nekog novog?“ – pita se Mirjana Milenković (DS) .

Dušan Selaković (LDP) se potpuno slaže sa ovim
konstatacijama ali ističe da se u svom bavljenju politikom često rukovodi
porukama Zorana Đinđića, pa tako i sada citira Đinđićevu izjavu: Izbori se za
svoj život i svoje mesto.

„To sam i činio ovih svojih osam godina u
politici i znam da će još trajati borba mladih da dođu na mesta gde se donose
odluke. Naravno je da problemi mladih u opštem
haosu u kome se zemlja nalazi ne mogu biti dominantni, ali ne mogu biti
ni u zapećku“ – kaže Selaković.

„Mladi ljudi gledaju površno na politiku i
skloni su da nekritički upijaju informacije koje se plasiraju putem medija. To
svedoče i porast kriminala i narkomanije kod mladih. Jasne su posledice
tranzicije, privredne krize i društvenih nepravdi koje su prouzrokovale
stvaranje tankog sloja naglo obogaćenih i mase osiromašenih građana. U takvom
ambijentu mladi ne vide svoju šansu“ – tvrdi Petar Marinović (SPS).

„Mladi su zainteresovani za politiku onoliko
koliko misle da im to treba. Ne mislim da su neinformisani već primaju onoliko
informacija koliko zadovoljava njihova interesovanja vezano za upis na
fakultet, za traženje posla i slično. Mislim da je svega oko četiri odsto
mladih u Srbiji zainteresovano za politiku. Na drugoj strani imamo mnogo više
mladih poslanika i odbornika nego ranije, a to je svakako šansa za mlade.
Istina šansa nije ista za sve u Srbiji, zavisno od regiona, od toga da li mlad čovek
živi u gradu ili na selu, zatim u kom delu grada živi. Sve dok mlad čovek
zavisi od volje onoga ko je 40 godina stariji od njega i ko njega i njegove
potrebe ne razume, tu nema volje kod mladih za aktivnim bavljenjem politikom“ –
zaključuje Dragan Šljivić (G17 Plus).

I na kraju pitanje: Srbija u Evropi – da ili
ne. Za Dragana nema dileme. „Na sva pitanja šta Srbiji treba, da li nam treba
levica ili desnica, imamo jednostavan odgovor – treba nam napredovanje Srbije
ka Evropskoj uniji, jer u Evropi imate i jaku desnicu i jaku levicu i
konzervativce i liberale i stranku zelenih. Ono što Srbiji i Čačku sigurno ne
treba to je politika koju oličava nedavna izjava Velimira Ilića: Dok mi
stignemo do EU ona verovatno neće ni postojati. Dokle god mi imamo takav stav,
nema napretka za našu državu“ – jasan je Šljivić.

„Mladi ljudi su najspremniji da prihvate
ulazak Srbije u Evropu jer oni nemaju strah od Evrope“ – kaže Mirjana Milenković
(DS).

Tako razmišljaju mladi Čačani koji su odlučili da budu aktivni u
politici. Šta misli većina njihovih vršnjaka saznaćemo 11. maja, bilo da na izbore
izađu ili ne. I oni mladi ljudi koji kažu da ih politika ne interesuje i da na
izbore ne izlaze, treba da znaju da je i takvo mišljenje – politički stav.