Dajem sve od sebe

Važno je igrati, kaže mladi loznički glumac koji po završetku akademije ostao u Beogradu, a u Loznicu ga vraćaju uloge u predstavama amaterskog pozorišta koje će jednog lepog dana konačno biti profesionalizovano, bar tako se nadaju vatreni navijači

 

Aleksandar GligorićKulturno-umetničko društvo “Karadžić” obeležiće uskoro 160 godina postojanja. Toliko traje i tradicija amaterskog glumišta u Loznici, a nešto manje nada zaljubljenika u pozorišnu umetnost da će grad dobiti i profesionalnu scenu. Navijači te ideje redovno pune salu Vukovog doma kulture kad god gostuju profesionalna pozorišta ili tokom prolećnog festivala amaterskih glumačkih ostvarenja, a naročito na premijerama koje priprema loznički ansambl. Amatersko pozorište KUD “Karadžić” ima desetak stalnih članova glavnog ansambla i još stotinak okupljenih oko dečje i omladinske scene. Odavde je u svet profesionalnog pozorišta i filma krenulo desetak mladih. Neki od njih sada se vraćaju da odigraju ulogu u kakvom komadu i da pomognu svojim prijateljima da scenu učine dostojnom ideji o nekakvom obliku profesionalizma. Jedan od njih je i Aleksandar Gligorić koji je završio Akademiju umetnosti BK univerziteta u klasi profesora Ivana Bekjareva. Tokom studiranja igrao je, kaže mnogo, a nakon diplomiranja u Beogradskom dramskom u predstavi “Čovek je čovek” i Narodnom pozorištu u “Komediji zabune” koja je kasnije preseljena Teatar “T”, a igrao je i u filmovima “Rat uživo”, “Beograd 011” i nedavno snimljenom ”Život i smrt porno bandi”. Ipak, najlakše ćete ga prepoznati po reklamnom spotu “Još“ iz “Bambija”. Iako sebe smatra detetom “Karadžića” jer se stalno muvao po društvu, tu nije odigrao nijednu predstavu pošto je izlazak na prvu premijeru  presekao poziv za vojsku nakon koje se upisao na akademiju.

 

Prvu  na daskama lozničkog pozorišta igrao je prošle godine u predstavi “Kamen za pod glavu” u režiji Zorana Grujića, zatim u dečjoj predstavi “Kapetan Džon Piplfoks”, a sada priprema “Čudo u Šarganu”. Premijera će biti u februaru i Lozničani će tom prilikom ponovo moći da vide i Đorđa Markovića koji je odrastao na lozničkoj sceni, a sada ga pamtimo iz brojnih domaćih serija i reklama, filma “Čitulja za Eskobara”, a beogradska pozorišna publika po predstavama u Zvezdara teatru “Doktor Šuster”, “Brod ljubavi”, “Majstor i Margarita” i “Močvara” u Jugoslovenskom dramskom.

 

– Veliko mi je zadovoljstvo što ću igrati sa Đorđem, ali moram da kažem da se radujem i svim probama sa lozničkim amaterskim glumcima koji su sjajni, kaže Aleksandar Gligorić.

 

Aleksandar sebe svrstava u “strasne navijače” ideje da Loznica profesionalizuje svoju scenu. On kaže da su to već odavno uradili mnogo manji gradovi i da sada u Loznici postoje svi uslovi da se hrabro uđe u tu priču.

 

– Amatersko pozorište KUD “Karadžić” ima sjajnu ekipu vrednih i talentovanih ljudi. U profesionalnim vodama je 11 glumaca iz Loznice, ali se većim uspehom jedino može pohvaliti Dragan Mićanović. Ne znam za sve njih, ali ja smatram da je važno igrati i ne vidim veliku razliku u scenama u velikim profesionalnim pozorištima i manjim po Srbiji. Dajem sve od sebe dok igram, kaže, a na pitanje na čemu insistira dok uigrava predstavu sa lozničkim amaterima kaže, na tačnosti!

 

Otkriva nam da je zaljubljenik u film iako glumac vlada pozorišnom scenom i ima direktan susret sa publikom, ali rad u kadru ima neku posebnu sofisticiranost i tačnost, kaže. Glumac se ne pita za planove, a za želje?