Na sednici Skupštine, koja se održava 2. decembra u Hotelu “Čigota” na Zlatiboru, članovi če imati priliku da odaberu novo rukovodstvo PU “Lokal pres”. Za pet mesta u Upravnom odboru redakcije su nominovale 12 kandidata i kandidatkinja. Kako bi se članstvu bolje predstavili odgovorili su na dva ključna pitanja :
Kako vide položaj lokalnih medija?
Kako PU Lokal pres može da doprinese poboljšanju položaja lokalnih medija?
1. Dragan Đorđević, Sremske novine (Sremska Mitrovica)
Ekonomska kriza u kojoj posluju lokalni mediji traje godinama.Finansijski ugroženi mediji su sve izloženiji pritiscima i ucenama centara ekonomske i političke moći. Samim tim, njihov nepovoljan ekonomski položaj onemogućuje u mnogome uredničku nezavisnost. Cenzura i autocenzura su dovele do smanjenja kvaliteta informisanja.
Projektno finansiranje nije dalo očekivane rezultate zbog velikog broja slučajeva nepoštovanja zakona i odsustva kaznene politike.
Snažnijom komunikacijom sa državom uticati na poboljšanje medijskih zakona, relaksaciju poslovanja u smislu smanjenja poreza i drugih dažbina, uvođenjem novih poslovnih modela ka većoj ekonomskoj samoodrživosti i konstantnom edukacijom na svim poljima podizati kapacitete lokalnih medija za uspešnije poslovanje.
2. Zorica Višnjić, Lozničke novosti (Loznica)
Šta se može novo reći o položaju lokalnih medija u Srbiji, a da već nije rečeno u poslednjih desetak godina. Može – nikada nije bilo teže. Položaj lokalnih medija nije samo esnafsko pitanje. Nije ugrožen samo naš interes nego i ustavno pravo građana na objektivno i pravovremeno informisanje. Neophodno je da LP sačini detaljnu analizu položaja lokalnih medija i o tome obavesti domaću javnost i medjunarodne organizacije. Na predstojećoj Skupštini LP treba da definišemo svoje zahteve i da zatražimo prijem kod novog ministra za kulturu i informisanje.
Predlažem da naši zahevi budu vezani za zakonsko obavezivanje lokalnih samouprava da za medijske projekte izdvajaju iz budžeta dva odsto. Da se promenom medijskih zakona isprave svi uočeni propusti i nedorečenosti, da se predvide sankcije za najodgovornije u lokalnim samoupravama koji svesno krše zakonske obaveze.
3. Andrijana Maksimović, Reč naroda (Požarevac)
Uslovi u kojima rade lokalni mediji sramota su savremene Srbije. Očigledno je odsustvo svesti o tome da su mediji osnov svih sloboda, jer ljudima pružaju informacije koje su im potrebne kako bi upravljali sobom i svojim životima.
Medijski zakoni se unapređuju, ali je njihovo poštovanje stvar „dobre volje“. Zaposleni u medijima su obespravljeni, poniženi i dovedeni do ivice egzistencije. Sve to narušava slobodnu i odgovornu uređivačku politiku, profesionalnost novinara, a javni interes svodi na frazu.
Iz ličnog iskustva tvrdim da mi „lokalci“ jedino zajedno, pod „krovom“ PU „Lokal pres“ možemo istrajati u borbi za opstanak. To su bitke koje traže stručnost, posvećenost, iskustvo i mnogo upornosti i strpljenja. Svega toga garancija je „Lokal pres“, koji na razne načine stalno osnažuje kapacitete svojih članica i čini nas jačim i daleko bolje „naoružanim“ za sve bitke koje su tek pred nama.
4. Dejan Crnomarković, Nezavisne varoške novine „Palanačke“ (Smederevska Palanka)
Nije fraza, već, po nas, nesrećna istina, da su lokalni mediji u Srbiji poniženi, pre svega nepoštovanjem Zakona o javnom informisanju od strane mnogih lokalnih moćnika. U mnogim gradovima i opštinama ne raspisuju se konkursi za sufinansiranje naših projekata, a mnogo je slučajeva da se, i tamo gde su raspisani, ne uvažavaju odluke komisija, već ih lokalni „šerifi“ menjaju po sopstvenom nahođenju.
Sa druge strane, ekonomska situacija u Srbiji nam ne pruža mogućnost da „živimo“ tržišno.
Lokal pres je značajno pomogao opstanku pojedinih medija zajedničkim marketingom, a istakao bih i edukativnu komponentu izraženu kroz stručne radionice. Lično, osećam olakšanje u radu, i zbog pravne zaštite koje nam naše udruženje pruža. Treba samo nastaviti u tom pravcu.
5. Zorica Đoković, Vesti (Užice)
S obzirom na drastične tranzicione rezove lokalnih medija, kada je veliki broj njih ugašen a egizistencijalni status novinara doveden do ruba srama, lokalni mediji prepušteni su sami sebi. Mladi školovani novinari retko se vraćaju u svoje sredine, a i kada se vrate zbog niskih zarada nisu zainteresovani za rad. Sveopšta komercijalizacija nije ostavila dovoljno prostora za profesionalno informisanje.
Dosadašnji rad Lokal presa dao je pozitivne rezultate ali se mora još agresivnije raditi na stvaranju povoljnijih marketinških uslova za članice. Veći broj zajedničkih projekata omogućio bi lakši pristup fondovima namenjenih za jačanje profesionalnih kapaciteta i bolju medijsku pokrivenost u rešavanju problema sa kojima se suočavaju lokalne sredine.
6. Dejan Miladinović, Grad (Kruševac)
Medijski zakoni koji su usvojeni 2014. godine, predstavljaju napredak u pravnom okviru jer je ukinuto državno vlasništvo u medijima i uvedeno projektno sufinansiranje, ali se u praksi pokazalo se susrećemo sa nepoštovanjem zakona i nizom nepravilnosti, uglavnom kod projektnog finansiranje, a sankcije za odgovorne ne postoje ili su zanemarljive.
Mali je broj lokalnih medija koji imaju kapaciteta, a i smelosti, čiji bi se novinari bavili istraživačkim radom sa osvrtom na teme o korupciji u svim sferama našeg društva.
Lokal Presa bi svojim članicama kao i do sada i ubuduće trebalo da pruža pravnu pomoć, obuku u pisanju projekata i evaluaciji, realizaciju zajedničkog marketinga, grafičkog dizajna za štampane i web dizajna za portale i uspešno ih zastupa kod državnih organa i stranih donatora i organizacija …
Uspešnom realizacijom svojih aktivnosti u saradnji sa ostalim medijskim i novinarskim udruženjima, kao i nevladinom organizacijama i medijima posebno na lokalnom nivou, Lokal Pres bi trebalo da pomogne da se obezbedi ekonomski održiv i uređivački samostalan rad lokalnih medija.
7. Zvonko Damjanović, Nove knjaževačke novine (Knjaževac)
Projektno finansiranje dovelo je mnoge lokalne medije do podaničkog odnosa prema finansijerima. Izlazak države iz lokalnih medija doveo je do situacije da su lokalni političari ili njihovi saradnici postali novi
vlasnici istih. Časna profesija – novinar sve više se prlja „političkim“ uređivanjem sa visokim stepenom autocenzure, kompromisa i nezameranja. Novinari lokalnih medija prinuđeni su da budu univerzalci, fotografi, izveštači, snimatelji, komentatori, retko je naći specijaliste za određene oblasti, prema usmerenju i istrživanju.
Poslovno udruženje Lokal pres može, pre svega, da poveća vidljivost lokalnih medija do nacionalnog i medjunarodnog nivoa. Snaga ujedinjenih lokalnih medija kroz Lokal pres uzdiže udruženje na nacionalni nivo a sa objedinjenom redakcijom stvara mogućnost za izdavanje jedne nacionalne novine, portala, agencije ili TV stanice. Zajednički projektni nastup i marketing obezbedjuju finansijsku sigurnost. Objedinjeni nastup prema Oglašivačima, donatorima i njihovim agencijama daje ozbiljniji nastup i veći pregovarački kapacitet.
8. Gordana Božić, Nedeljne novine “Kragujevačke”, (Kragujevac)
U kakvom su položaju loklani mediji u Srbiji dovoljno govore novinarske plate – u proseku su niže od plate vozača autobusa, a gotovo iste kao higijeničara u nekoj školi.
Odavno je jasno da lokalni mediji u Srbiji ne mogu opstati bez budžetskog, odnosno projektnog finansiranja, ali i to ima svoju cenu. Plaćaju je oni koji iz straha da neće dobiti novac iz budžeta, a samim tim ni platu, ne prezaju od besmislenih dodvoravanja lokalnim moćnicima.
Izlaz iz ove situacije, koji je na dugom štapu, je ekonomsko jačanje privrede i transparetna raspodela sredstava namenjena medijima. Lokal pres bi u tom smislu trebalo da pojača pritisak na Ministarstvo kulture i informisanja, ali i da utiče na promenu shvatanja lokalnih moćnika o informacijama od javnog, a ne njihovog (čitaj partijskog) interesa.
9. Ljiljana Stojanović, Nova naša reč i Jugpress (Leskovac)
Sve češće se pitam da li su lokalni mediji osuđeni na tavorenje i pristajanje na “dogovore” s političarima. U drugoj godini primene Zakona o javnom informisanju i istekle Medijske strategije u
lokalnim medijima se najbolje vidi svo izvrtanje i jednog i drugog dokumenta i njihovo pretvaranje u sopstvenu suprotnost.
Medijski konkursi, u koje smo verovali kao u pošteno i fer nadmetanje u projektnim idejama, vraća nam se u lice kao grotesno izrugivanje političkih moćnika i medija koji su uvek dobro materijalno fukcionisali jer su bili “nečiji”.
S druge strane, čini se da jaz nikad nije bio veći izmedju nas u lokalu I medija u prestonici. Kao da se više ne razumemo i zaboravljamo koliko je važno da se držimo zajedno i da smo solidarni.
Zato je važna ta naša solidarnost i zajedničko delovanje. Ma koliko bili u nezavidnim finansijskim situacijama, zajedno imamo nemerljivu snagu, a to je javnost. A Lokal pres, sa druge strane, kao naš reprezent, može i najviše da nam pomogne upravo koristeći javnost i podučavajući nas na razne teme . Ovoj časnoj profesiji su edukacija i osnaživanje potrebniji nego ikad.
10. Slavko Janošević, Kraljevačka televizija (Kraljevo)
Lokalni mediji u Srbiji su na ivici egzistencije. Može se reći i da, ako se uzmu u obzir zarade zaposlenih, stanje tehničke opremljenosti i kvalitet produkcije, sve više postoje samo „na papiru“, njihov uticaj je sve manji, a perspektiva nikakva. Ovo posebno važi za one medije koji i dalje pokušavaju da svoj posao obavljaju u skladu sa profesionalnim normama i pokušavaju da budu kontrolor i kritičar vlasti, a ne njihova razglasna stanica. A upravo tih razglasnih stanica vlasti sve je više u Srbiji i njihovo finansiranje se odvija kako preko nameštenih konkursa i sakrivenim kanalima.
Medijska udruženja bi trebala najviše da obrate pažnju na uspostavljanje adekvatnog medijskog zakonodavsta i da se izvrši pritisak na vlast za izmenu postojećih zakona, a naročito da se uredi tkzv. projektno finansiranje, počev od određivanja procenta koje su lokalne samouprave dužne da odvoje za medije (2 odsto npr.), do jasnih pravila i naročito odgovornosti za zakonito sprovođenje postupka.
11. Stojan Marković, Čačanske novine i Radio Ozon (Čačak)
12. Mileva Malešić, TV Forum (Prijepolje)